Rahman paša na ćošku sjedaše
Vjernu ljubu na krilu držaše,
Vjernoj ljubi paša govoraše: —
„Vjerna ljubo vrlo si mi draga,
Još da imaš od srca evlada,[1]5
Još bi meni mnogo draža bila! —“
Pašinica žalostna je bila,
Pa je paši svome govorila: —
„Ti se ženi, a mene udaji,
Vidjećemo do koga će biti! —“ 10
To je paša jedva dočekao,
Dade ljubu Miji haznadaru,
A paša se drugom oženio.
Još ne prođe ni godina dana,
Rodi sina haznadarovica, 15
A u paše ne ima evlada.
Još ne prođe ni druga godina,
Ona rodi i drugoga sina,
Još ne prođe ni treća godina,
Ona rodi i trećega sina, 20
A u paše nema nijednoga.
Kad je ona djecu pogojila,
Lijepo svoju djecu opravila,
A ljepše ih majka svjetovala,
Pa ih ona paši opremila: — 25
„Kad budete paši u odaju,
Ljub'te pašu u skut i u ruku,
Pa stanite kod odajnih vrata,
Vi stanite podviv’ ruke bjele! —"
Luda djeca mudre svjete pamte. 30
Kad su bili paši u odaju,
Ljube pašu u skut i u ruku
I stadoše podviv’ bijele ruke.
Kad je paša djecu ugledao: —
„Ovo j’ evlad vjerne ljube moje, 35
Baš ko da je i od srca moga! —“
Sve im dobro svoje zapisao,
Crče paša djecu gledajući! —
Šeherli pjesme iz Bosne i Hercegovine. Iz zbnrke Vida Vuletića-Vukasovića.
