U mahali[1] jadidžar-djevojka[2]
Svoj mahali jade zadavala,
A najviše jedinom u majke[3].
Poručuje jedinoga majka:
"A, bora ti, jadidžar-djevojko! 5
Ne mami mi sina jedinoga.
Jer tako mi bora zelenoga,
Načinit ću dvore javorove,
Oko dvora nasadit stoborje[4];
U dvore ću sina zatvoriti, 10
Nek mi sjedi u mermer-avliji[5]!"
Poručuje jadidžar-djevojka:
"O gospođo, jedinoga majko!
U mene su krila labudova,
Preletjet ću zeleno stoborje, 15
Doletjet ću u bijele dvore:
U mene su oči sokolove.
Ja ću vidjet tvog sina jedinog."
