Predgovor skupiočev
U pohvalu narodnijeh pjesama nije nužno govoriti. Svaki Srbin koji ima i malo znjanja, umije ovo narodnje blago uvažavati. U Bosni našoj, gdje rijetko dopiru knjige istorijske, gdje se slabo nalazi stihotvorstva, gdje nejma novina da se razbira o politici, gdje nejma pozorišta i besjeda i t. d., gdje nejma zabavnijeh knjiga —
narod družeći se po sijelima i krsnim imenima, zborovima i t. d. zabavljaše se svojijem divnijem umotvorinama, koje iz blagorodnih i poštenih srca ističu — narodnijem pjesmama, pripovijetkama, pričama i t. d.
I pored teškoga jarma osmanskoga i pored bijeda i nevolja mnogih, u krasnim bosanskijem prijedjelima bijeda se utiša i utaloži. Gledeći divne i krasne božije stvorove, krasna brda, polja i ravnice, gledeći žuboreće potočiće, mnoge izvore, kitnaste gore i cvjetne livade, tuga iščezava, duh se uspokoji i tužni Bošnjak sjeti se pjesama. I po seoskim kućama svako veče hori se glas gusala. Pa i u samome Sarajevu, u svakoj pivnici i gostionici ječe strune gusala uz glas pjevačev. A na sijelima se pjeva katkad
i poslije ponoći.
Pjesme se mogu podijeliti po vremenu kad su postale, i stare su pjesme bolje, t. j. one koje su prije dvadeset i t. d. godina spjevane, punije su sladosti pjesničke, i u njima se vrline narodne kao sunce blistaju. Novije pjesme takođe su dobre, i pokazuju narodnje vrline. A najnovije pokazuju, da Sarajlije teže za raskoši i da je se raskoš uselila. Na pr. pjesma
Trepetljike trepetale sve od bisera. —
Povile se zlatne žice. —
Zlatni topi u grad udaraše. —
Moja Maro, od bisera grano, i t. d.
Pjesme su dakle naše i ogledalo naših želja i naravi, i u njima se vrline i slabosti mogu vidjeti. Pjesme narodne uče, svjetuju, mrze na nepravdu, predstavljaju sud božiji i budućnost dobrih dobru, a zlih zlu. Nijesu dakle samo zabava narodu našem nego i pouka, a u njima nalazi se i riječi našijeh srpskijeh koje su u književnosti našoj još i nepoznate.
Pjesama ima i proizvodnijeh t.j. da je jedna od druge postala, a to iz uzroka što nijesu pisane, nego je jedan od drugoga čuvši nešto pridodavao ili iz zaboravi izostavljao. Dalje ima pjesama koje su pune turskih riječi, a ima ih u kojima nema nijedne strane riječi. I tome ima uzroka t. j. gdje im je postanak, gdje su izmišljene i t. d.
Prvu čest pjesama poslao sam ove godine u Novi Sad da se štampa, a ovu sam poslao „srpskom učenom društvu“ da bi je štampalo. U pismu sam društvu javio da ću rado priznati da bi knjiga i štetu nanijela, a koristi da nikakve ne tražim.
Pjesme junačke ne bijah srećan skupljati, budući mi-okolnosti ne dopuštaju, a i sa seljanima koji znaju narodne junačke pjesme slabo se družim. No ih je mnogo sakupio g. B. Petranović a i dan današnji ih zbira. Baš u sadanje vrijeme kad pogdekoja pjesma dolijeće i iz Banata, Srijema, Srbije i t. d. sad se prije mogu narodne pjesme pogrepsti, jera će ih one zamijeniti, i zbog toga nužno je da se narodne pjesme pokupe i na svijet izdaju da ne propadaju. Ja evo dvije knjige skupih, a mislim da bi mogli i drugi Bošnjaci na to truda dati, i ako nijesu mogućni sakupiti čitavu knjigu narodnijeh pjesama, a ono u stanju
su sakupiti bar po nekoliko, pa da daju onima koji kupe ili pošlju u koji srpski književan list.
Ja ću i od danas truditi se i kupiti narodne pjesme, da bih mogao milome narodu bar od česti biti od koristi.
Sarajevo 1 Marta 1868.
K. H. Ristić.
Reference[uredi]
Izvor[uredi]
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. HIII-HV.