Akšam svate u gori zateče,
Svaki sebi čadore penjaše,
Beg Bećir beg sebi i djevojci.
Kad je bilo oko pola noći,
Govorio beže Bećir beže, 5
Govorio lijepoj djevojci:
„Ljubi, djevo, ti mene junaka!"
Progovara lijepa djevojka:
„O boga mi, beže Bećir beže!
Kad je moja majka umirala, 10
Onda me je hranom zaklinjala,
Da ne ljubim bradata junaka!"
Kad to čuo beže Bećir beže,
On ustade na noge lagane,
Pa uzimlje sablju dimiskiju, 15
Pa obrija bradu i brkove,
Pa govori lijepoj djevojci:
„Ljubi, draga, mladoga junaka,
Koji nejma brade ni brkova!"
Al' govori lijepa djevojka: 20
„Stan’, pričekaj, beže Bećir beže,
Da ja vidim je li zora blizu!
Ako bude zora na izmaku,
Večeras me poljubiti nećeš;
Ak' ne bude zora na izmaku, 25
Ljubi mene, koliko ti drago!
Pa iziđe mlada iz čadora
I uzima ata najboljega,
Pa se njihnu preko polja ravna.
Onda ode svome zavičaju, 30
Osta mazul beže Bećir beže
Bez brkova i bez ruse brade,
I bez one lijepe djevojke.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 700-701.