Vezak vezla na gradu đevojka,
Valjadu joj ruke Sarajeva,
B'jelo grlo grada Dubrovnika,
Sva đevojka grada Carigrada.
Tu prolazi momče neženjeno, 5
Od jada ga zaboljela glava,
Pa on ode dvoru bijelome,
Na vratim' ga susretala majka:
„Što je sine? vrlo dobro moje!
„Al' je bolest od jašikovanja? 10
„Ali bolest od Boga poslana?“
„Prođi mi se, moja mila majko!
„Nije bolest od Boga poslana,
„Već je bolest od jašikovanja,
„Jer ja viđoh na gradu đevojku, 15
„Đeno veze po đerđevu platno,
„Ljepote joj u svijetu nema;
„Pa me ljuto zaboljela glava.“
Majka sinu tiho progovara:
„O moj sine, vrlo dobro moje! 20
„Ti uzimlji burme i prstenje,
„I uzimlji groša i dukata,
„Pa prosiplji sa grada đevojci,
„Ako bude prošena đevojka,
„Pokupiće groše i dukate; 25
„Ak' ne bude prošena đevojka,
„Hoće kupit' burme i prstenje.“
Pa on uze burme i prstenje,
Te prosiplje pod gradom đevojci,
Po njegovoj divan kabanici, 30
I prosiplje groše i dukate.
Al' da vidiš lijepe đevojke!
Zagrnula skute i rukave,
Pa mi kupi burme i prstenje.
Kad to viđe momče neženjeno, 35
Uze dragu za bijelu ruku,
Odvede je sebe za ljubovcu.
Kad je tako, sa srećom im bilo!
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 166-167.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 372-373.
