Zarekoh se i zafalih
Ja dobar junak,
Da ja ne ću nikad poći
Đevojci pred dvor.
Bog navede, konj nanese 5
Baš dragoj pred dvor,
Kad đevojka ruže bere
U svoj pelivoj,
I nazvah joj; "Božja pomoć,
"Draga i mila!" 10
Ona mene odgovara:
"Dobar neznani!"
Rasrdih se i naljutih,
Rekoh đevojci:
"Ne znala te majka tvoja! 15
"Kako me ne znaš?
"Kamo oni zlatni prsten.
"Što ti darovah?
"Kamo oni slatki cjelov.
"Što ti nekad dah?" 20
Pogledala na rukama,
Nasmjenula se,
Pak pritrča brže k mene.
Triš me cjelova,
Darova mi kitu cvjeća, 25
Stavi u njvdra,
I reče mi: "Drž' miriši
"Na mjesto mene."
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 439.
