Pravda ne gine

Izvor: Викизворник

* * *


Pravda ne gine

Nešto mi se bjeli na sred šera,
Na sred šera, na sred Sarajeva.
Ali ti je snijeg na smetove,
Al' bijele ovce na buljuke,
Il' Grkinje platno bijeljahu 5
A niti je snijeg na smetove,
Ni bijele ovce na buljuke,
Ni Grkinje platno bijeljahu:
Već džamiju gradi Sokolović,
Na sred šera, na sred Sarajeva; 10
Na njoj rade do trista majstora,
Irgatuje hiljadu ipgata;
Pred njima je Đuro neimare.
Još kakav je Đuro neimare,
Kakav li je sličan i običan: 15
Na njemu je svilena košulja,
Na košulji zelena dolama,
Na dolami troje toke sjajne,
Dvoje vite, a treće salite,
Na nogama kovče i čakšire; 20
Više ima pod koljenom zlata
Nego skerlet čohe vedeničke;
Na glavi mu krilo i čelenka,
Koja no se na čekpk okreće,
Sve u satu osamnaest puta, 25
Te on znade koji vjetar puše;
Niz pleći mu šifke od čelika,
Što no čuva vrata i junaka. —
Još se sprema Sokolović šaša,
On se sprema u lov u planinu, 30
Pa doziva neimara Đuru:
„Čuješ mene, neimare Đuro
„Ja ev' idem u lov u planinu,
„A ti gradi bijelu džamiju —
„Dobro gledaj da đe ne pokvariš — 35
„I eto ti bega mustaj-bega!“
Taman paša ode u planinu,
Al' da vidiš pašinice mlade,
Ona zivlje Omera kavaza: -
„Slugo moja, Omere kavazu, - 40
„Ti otidi na bijelu kulu,
„Dovedi mi Đuru neimara;
„Po čuncim' se voda poštetila,
„Te ne teče u pašine dvore,
„Već okreće za pašine dvore — 45
„Da popravi vodu po čuncima.“
U mlađega pogovora nema.
Ode Omer do bjele džamije,
Pa on zove neimara Đuru:
„Tebe zove pašinica mlada, 50
„Da ti dođeš u bijele dvore;
„Po čuncim' se voda poštetila —
„Da popraviš vodu po čuncima?“
Odgovara neimare Đuro:
„Nejma ovde bega, Mustaj-bega, 55
„Otiš'o je u Igman planinu,
„I odveo hiljadu ipgata,
„I oćero pet stotin' volova,
„Da doćera kamen za džamije —
„Kada dođe beže Mustaj-beže, 60
„Tad ću doći u pašine dvore.“
Malo vreme za time ne bilo,
Kad evo ti bega, Mustaj-bega,
Đe on vozi kamen za džamije;
Kada dođe pred bjelu džamiju, 65
Pita njega neimare Đuro:
„Čuješ mene, beže Mustaj-beže,
„Mene zovu u pašine dvore:
„U čuncima s' voda poštetila,
„Da popravim vodu po čuncima?“ 70
Izum daje beže Mustaj-beže:
„Hajde brže, neimare Đuro,
„Hajde brže, ne ostani dugo,
„Jer bez tebe ovdi ništa nema!“
Kad ga čuo neimare Đuro, 75
On otiđe u pašine dvore,
Da pregleda vodu po čuncima.
Kada dođe u pašine dvore,
Al' sve vode u dvoru mu teku,
Pa se vrati graditi džamiju. 80
Opet zove pašinica mlada,
Opet zove Omera kavaza:
„O ti, more, Omere kavazu!
„Otidi mi, na bjelu džamiju,
„Te dovedi neimara Đuru!“ 85
U mlađega pogovora nejma.
Ode Omer na bjelu džamiju,
Te on zove neimara Đuru:
„O ti, more, neimare Đuro
„Tebe zove pašinica mlada, 90
„Da joj dođeš u bijele dvore,“
Pita Đuro beta Mustaj-beta:
„Hoću l' ići u pašine dvore?“
Izum daje beže Mustaj-beže:
„Hajde, brže, neimare Đuro, 95
„Hajde, brže, ne ostani dugo,
„Jer bez tebe ovdi ništa nejma!“
Kad ga čuo neimare Đuro
On otiđe u pašine dvore,
Kada dođe u pašine dvore, 100
Viđe njega papinica mlada,
Pa iziđe u šikli odaju.
Eto Đura u šikli odaju,
Pred njime je Omere kavazu.
A da vidiš pašinice mlade: 105
Iz odaje išćera Omera,
Za Omerom zatvorila vrata,
Ona sjede na meka šiljteta,
Pa govori neimaru Đuri:
„Dela, Đuro, ljubi moje lice!“ 110
Al' govori neimare Đuro:
„Čuješ mene, pašinice mlada!
„Volim svoju izgubiti glavu
„Nego paši na hrz udariti!“
Opet veli pašinica mlada: 115
„Dela, Đuro, ljubi moje lice!“
Ali Đuro isto odgovora:
„Čuješ mene pašinice mlada,
„Volim svoju izgubiti glavu
„Nego paši na hrz udariti! 120
Opet njega pašinica mami:
„Dela, Đuro, ljubi moje lice —
„Ja l' ćeš tvoju izgubiti glavu!“
Opet Đuro njojzi odgovara:
„Čuješ mene, pašinice mlada, 125
„Volim svoju izgubiti glavu
„Nego paši na hrz udariti!“ —
Nešto Đuri oči utekoše,
Te pogleda kroz demir pendžera,
Kad ugleda hrte i zagare — 130
Prepade se neimare Đuro,
Da ga ne bi paša zastanuo,
Pa mi dođe do demir pendžera,
Svom je srcu gajret učinio,
Pa istrže demir iz pendžera, 135
Te mi skoči kuli niz pendžere;
Tako Đuri Bog i sreća dala,
Ni s' ubio, ni glavu razbio;
Pa on ode na bjelu džamiju. —
Al' da vidiš pašinice mlade: 140
Ona ciknu kao guja ljuta,
A zavika Omera kavaza:
„Čuješ mene, Omere kavazu
„Ti otidi na bjelu džamiju,
„Te uhvati neimara Đuru, 145
„Sveži njemu naopako ruke,
„Pa ga baci na dno u tamnicu!“
U mlađega pogovara nejma,
Ode Omer na bjelu džamiju,
Pa uhvati neimara Đuru; 150
Sveza njemu naopako ruke,
Pa ga baci na dno u tamnicu.
U ta doba paša iz planine,
Dočeka ga pašinica mlada,
Proli suze niz bijelo lice, 155
A govori paši gospodaru:
„A moj pašo, mili gospodaru!
„Kad s' otiš'o u lov u planinu
„Na kome si mene ostavio —
„Da me ljubi neimare Đuro, 160
„Ako mi se tome ne vjeruješ
„Eno njega u mračnoj tamnici!“
Planu paša kano vatra živa,
Pa doziva Omera kavaza:
„Čuješ mene, Omere kavazu! 165
„Ti otidi u tamnicu mračnu,
„Te izvadi neimara Đuru,
„Vodi njega na bajiš čaršiju,
„Đe se kupi svijet i vilajet,
„Kud prolazi serat i krajina — 170
„Udri njega na gvozdeno kolje,
„Neka gleda, ko tuda prolazi!“
U mlađega pogovora nejma.
Ode Omer u mračnu tamnicu
Te izvadi neimara Đuru, 175
Odvede ga na bajiš čaršiju.
Kada beše do pašina dvora,
Onda veli neimare Đuro:
„Bogom brate, Omere kavazu,
„Pušti mene paši u konake, 180
„Da mu rečem dvije tri riječi.“
Junak bješe, za Boga hajaše,
Pušti njega paši u konake.
Kada Đuro pred pašu izljeze,
Smjerno mi se paši poklonio, 185
Pa se malo natrag izmaknuo,
Podvi ruke, stade dvorit' pašu.
Ciknu paša kao guja ljuta:
„Kurvo jedna, neimare Đuro,
„Kad ja odoh u lov u planinu, 190
„Nejma niko ljubit' pašinicu,
„Već ti dođe u bijele dvore,
„A ostavi bijelu džamiju,
„I suviše do trista majstora,
„I hiljadu djece ipgačadi, 195
„Da dangube dok se natrag vratiš!
Đuro šuti ništa ne govori,
Veće paši riječ govoraše:
„Je li testir, pašo gospodine,
„Je li testir za dvije tri rječi?“ 200
„Jeste testir, koliko ti drago.“
Tada veli neimare Đuro :
„Čuješ mene, pašo gospodine,
„Potvori me pašinica mlada,
„Ti upitaj Omera kavaza, 205
„Koj je doš'o na bjelu džamiju,
„Te me zvao u bijele dvore,
„Da me zove pašinica mlada:
„Po čuncim' se voda iskvarila,
„Te ne teče u pašine dvore, 210
„Već okreće za pašine dvore —
„Da popravim vodu po čuncima;
„A ja jesam kazao Omeru:
„„Doklen dođe beže Mustaj-beže,
„„Otiš'o je u Igman planinu, 215
„„Da doveze kamen za džamiju.“
„Kad je doš'o beže Mustaj-beže,
„Ja sam njega, pašo, upitao,
„I on me je u dvore poslao, —
„Ja pregledah vodu po čuncima, 220
„Ali teče voda po čuncima,
„Niđe nije voda pokvarena,
„Pa ja odoh graditi džamiju.
„Kad evo ti Omera kavaza,
„Opet mene pašinica zove, 225
„Ja upitah bega Mustaj-bega,
„Mustaj-beg mi opet izum daje;
„Kad ja dođoh u bijele dvore,
„Zove mene tvoja pašinica,
„Kad uniđoh u šikli odaju, 230
„Iz odaje išćera Omera,
„A za njime vrata zatvorila,
„Sjede ona na meke dušeke,
„Pa je meni, pašo, govorila:
„„Dela, Đuro, ljubi moje lice!“ 235
„A ja njozi šašo odgovarah:
„„Volim svoju izgubiti glavu,
„„Nego paši na hrz udariti!“
„Opet mene pašinica zove:
„„Dela, Đuro, ljubi moje lice!“ 240
„A ja njozi pašo odgovarah:
„„Volim svoju izgubiti glavu,
„„Nego paši na hrz udariti!“
„Opet meni pašinica veli:
„„Dela, Đuro, ljubi moje lice, 245
„„Jer ću tvoju ukinuti glavu!“
„Ja joj opet, pašo, odgovarah:
„„Volim svoju izgubiti glavu,
„„Nego paši na hrz udariti!“ —
„Nešto mi se oči omakoše, 250
„Te pogledah kroz demir pendžere,
„Dok ugledah hrte i zagare,
„Pa se jesam, pašo, prepanuo,
„Te sam srcu gajret učinio,
„Dohvatih se do demir pendžera, 255
„Iz pendžera demir izvalio,
„Pak skočio niz bijelu kulu;
„Tako meni Bog i sreća dala,
„Ni se ubih, iiti glave razbih,
„I ja odoh graditi džamiju, 260
„Pa ja gradih bijelu džamiju. —
„Dok evo ti Omera kavaza:
„Uhvati me i sveza mi ruke,
„Odvede me u mračnu tamnicu;
„Ako mi se pašo ne vjeruješ: 265
„Gledaj, pašo, na demir pendžere,
„Kamo tebi demir iz pendžera?
„Ako l' pašo i tom nevjeruješ,
„Pitaj, pašo, Omera kavaza. —
Zove paša Omera kavaza, 270
Sve mu Omer po istini kaza,
Još govori neimare Đuro:
„I ako se tome ne veruješ:
„Zovi, pašo, bega Mustaj-bega.“
Zove paša bega Mustaj-bega, 275
Sve mu beže po istini kaza.
Kad je čuo Sokolović paša,
Jeste riječ Đuri govorio:
„Be aferim, neimare Đuro
„Be aferim, rodila te majka! 280
„Kad si meni obraz sačuvao.“ —
Pa se hvati rukom u džepove,
Te izvadi stotinu dukata,
Pa ih dade neimaru Đuri: ,
„Naj ti Đuro, za ašluk dukata, 285
„Pa ti hajde u pjanu mehanu,
„Pa se napij vina i rakije,
„Pa ti gradi bijelu džamiju.“
Smjerno mu se Đuro poklonjaše,
A od ruke prihvati dukate, 290
Pa on ode u pjanu mehanu,
Te se napi vina i rakije,
Pa mi ode graditi džamiju.
A da vidiš Sokolović paše,
On dozivlje Omera kavaza: 295
„Čuješ mene Omere kavazu!
„Hajde, uzmi pašinicu mladu,
„Pa je vodi na bajiš čaršiju,
„Đe se kupi svijet i vilajet,
„Kud prolazi serat i krajina — 300
„Priveži je za konja četiri,
„Za svakoga ja nogu ja ruku,
„Ošini ih trostrukom kandžijom,
„Nek' rastrgnu kučku na komade!“
U mlađega pogovora nejma. 305
On uzima pašinicu mladu,
Pa je vodi na bajiš čaršiju,
Đe se kupi svijet i vilajet,
I prolazi serat i krajina,
Pa je sveza za konja četiri, 310
Za svakoga nogu ili ruku,
Udari ih trostrukom kandžijom,
Potekoše konja sva četiri,
Raskidoše kuju pašinicu,
Paskidoše na četiri strane, 315
Nek' se pjeva, ne se i u pripovjeda:
A šta čini ta Božja pravda!

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 108-118.