Nazvah Anđi: dobar veče!
Aman, aman, vaj dušice![1]
Anđa reče: dođ' doveče,
Ja ne dođoh onu večer,
Nego dođoh drugu veče. 5
Kad se Anđa razljutila,
Slamkom vrata kapijala
A kanate čivijala.
Ja pritegoh dizgen konju,
Te preskočih u al bašču, 10
Vezah konja za naranču,
A sokola za grančicu:
Đogo vrisnu, soko pisnu.
Kad evo ti đevojčice
Tole, bose, bez papuča, 15
Gologlava bez fesića;
Odvede me u dušeke,
Grlismo se, ljubismo se
Od akšama do sabaha;
Zato nama niko ne zna, 20
Nego nebo, pod kojim smo,
I postelja, na koju smo.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 276-277.
