Prava plata nevjerniku

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

0001 Još zorica ne zabijelila
0002 Ni danica lica promolila
0003 A od dana nema ni spomena,
0004 A urani lijepa đevojka,
0005 Uranila na Hercegovinu
0006 U široku polju Gatačkome
0007 Na samanu danu Spasovome,
0008 Te biraše bilje i cvijeće.
0009 Al’ krvavi cvijet nalazila,
0010 Pa ovako mlada besjedila:
0011 "Fala Bogu da je velikome!
0012 "Što je ovo krvavo cvijeće?
0013 "Je l’ od kakve zvjerke iz planine,
0014 "Ali kakva ranjena junaka?"
0015 Besjedeći uz planinu pođe,
0016 Dođe mlada u Kosmač planinu
0017 U koju su jele tankovite,
0018 A pogleda pri jeli zelenoj,
0019 I ugleda golema junaka
0020 Đe uz jelu pleći prislonio
0021 A uz ramo drži dževerdana,
0022 Za pasu mu dvije puške male,
0023 Dvije puške u srmu skovane,
0024 A na pleći zelena dolama,
0025 Na dolamu toke pozlaćene,
0026 A uz ramo drži dževerdana;
0027 Pali su mu brci niz ramena
0028 Ka’ sokolu krila niz koljena;
0029 Divan li je, zmija ga ujela!
0030 Ka da ga je porodila vila.
0031 Kad đevojka viđela hajduka
0032 Prepade se, čudit’ je se nije,
0033 A pobježe strmo niz planinu.
0034 Al’ je zove ranjeni hajduče:
0035 "Povrati se, lijepa đevojko!
0036 "Ja te kumim Bogom velikijem!"
0037 Đevojka je roda gospockoga,
0038 Pa se vrati k ranjenu junaku,
0039 Ali ranjen govori hajduče:
0040 "Bogu tebe, lijepa vlahinjo!
0041 "Kaži pravo, tako bila zdravo
0042 "Od koga si roda il’ plemena?"
0043 Al’ đevojka njemu besjedila:
0044 "Kad me pitaš, pravo ću ti kazat’:
0045 "Ja sam mlada Hercegovka, čuj me,
0046 "Vjera moja, prevarit’ te neću!
0047 "Iz široka polja Gatačkoga,
0048 "A od roda jesam Šaletića
0049 "Prao sestra Šaletića Vuka
0050 "Iz maloga sela Kazanaca;
0051 "Imam na dom sedam braće mile."
0052 A kada je junak razumio,
0053 Ruke širi, u lice je ljubi:
0054 "Blago mene, draga sele moja!
0055 "Ka’ si sestra Šaletića Vuka
0056 "A mojega Bogom pobratima,
0057 "Ti ćeš mene mlada izbaviti,
0058 "No mi uzmi kapu savrh glave,
0059 "Donesi mi malo vode ladne."
0060 Đevojka mu kapu dovatila
0061 Pa otide od duplje do duplje,
0062 Te nahodi malo vode ladne,
0063 Te napoji ranjena junaka,
0064 A kada ga vode napojila
0065 Onda njojzi hajduk besjedio:
0066 "Anđelija, moja sele draga!
0067 "Hajde pođi u selo Kazance
0068 "Tvome bratu, mome pobratimu:
0069 "Ovako mi kaži pobratimu:
0070 ""Pozdravi te Radoviću Luka,
0071 ""Radoviću Luka od Banjanah,
0072 ""Da mu pođeš u Kosmač planinu,
0073 ""I povedeš konja debeloga
0074 ""Da ga nosiš u mjesto Banjane,
0075 ""Jere su ga rane dopanule,
0076 ""Kleti su ga, Turci obranili,
0077 ""Obje su mu noge salomili:"
0078 "Tako mome kaži pobratimu,
0079 "A daću mu dvije puške male,
0080 "Dvije puške hodže Sunetlića
0081 "I dževerdan bega Ljubovića
0082 "I sa plećah zelenu dolamu,
0083 "I s dolame toke Ljubovića,
0084 "Kojeno sam s mrtvijeh skinuo,
0085 "Kad posjekoh brata begovoga,
0086 "I ujaka hodžu Sunetlića;
0087 "I kad bi me dogna u Banjane,
0088 "Daću njemu što gođ Vuče pita."
0089 Kada mlada ono razumjela,
0090 Pa je tako besjedila bila:
0091 "S Bogom, Vuče, moj po Bogu Brate!
0092 "Lijepo ću tebe poslušati."
0093 Pa otide strmo niz planinu,
0094 I skakaše, dragi pobratime,
0095 Ka’ i srna od godine danah,
0096 Dimna li je, ubila je guja!
0097 Doke dođe na polje Gatačko,
0098 Pa niz polje u selo Kazance,
0099 Viđeše je sedam braće mile,
0100 Pa su braća sestri govorili:
0101 "Đe si bila, zmija te ubila!
0102 "A mi smo se braća prepanuli
0103 "Da je tebe četa ufatila."
0104 Tada ona kazivat’ počela
0105 Sve kako je Vuče govorio.
0106 Kad razumlje Mašoviću Vuče,
0107 On je braći bio besjedio:
0108 "Evo sreća, moja braćo draga,
0109 "Da idemo u Kosmač planinu
0110 "Ufatiti Radovića Luku
0111 "A krvnika bega Ljubovića,
0112 "Koji mu je brata pogubio,
0113 "Pogubio brata i ujaka,
0114 "Da mi Luku živa ufatimo,
0115 "I živa ga begu povedemo,
0116 "Bego će ne dobro darovati:
0117 "Daće nama sitnu buruntiju
0118 "Da harača caru ne dajemo;
0119 "No hajdete pod Kosmač planinu
0120 "I pove’te vranca debeloga,
0121 "Tu čekajte, dok ja k vama dođem,
0122 "E ja begu pođoh Ljuboviću
0123 "Da mu kažem za svoga krmnika,
0124 "Koji mu je brata pogubio,
0125 "Pogubio brata i ujaka."
0126 Tada oni konja povedoše,
0127 A Vuk begu Ljuboviću pođe.
0128 Kada Vuko begu dolazio,
0129 Sve mu kaže, što je i kako je.
0130 I ovako Vuče govorio:
0131 "Bogu tebe, Ljuboviću bego!
0132 "Što bi mene dao muštuluka
0133 "Kad bih tebe ja doveo oden
0134 "Radovića Luku iz Banjanah,
0135 "Koji ti je brata izgubio,
0136 "Izgubio brata i ujaka?"
0137 Tada bego Vuku govorio:
0138 "Pođi s Bogom, Vuko Šaletiću!
0139 "Neće vrana ufatit’ sokola,
0140 "Ni ti nećeš Radovića Luku;
0141 "A da bi ga iko ufatio,
0142 "Ja bih njega darom obdario:
0143 "Dao bih mu sitnu buruntiju
0144 "Da harača caru on ne daje,
0145 "Dok je njega i od njega traga."
0146 Onda Vuko Ljuboviću govori:
0147 "Vjera moja, beže Ljuboviću!
0148 "Ja ću tvoga ufatit’ krmnika.
0149 "Ako bih te, bego, prevario,
0150 "Ti mi odmah posijeci glavu."
0151 Tada mu je bego govorio:
0152 "Pođi s Bogom, Šaletiću Vuko!
0153 "Ti ako bi riječ ispunio,
0154 "Ja ću tebe darom obdariti
0155 "Što gođ budeš u mene pitati."
0156 Onda Vuče pođe Šaletiću
0157 Doke braći on pod Kosmač dođe
0158 I okrenu k Radoviću Luki.
0159 Sluša’, brate, vjere u đevojke:
0160 Anđelija ne stoji za ludu,
0161 No otide k Radoviću Luki.
0162 Anđelija kada Luki dođe,
0163 Ona njemu božu pomoć zvaše:
0164 "Boža pomoć, Radovića Luka!" -
0165 "Bog i s tobom, sele Anđelija!"
0166 Anđelija njemu kaževaše:
0167 "Sluša’, Luka, moj po Bogu brate!"
0168 Pa mu mlada kaževat’ počela
0169 Što joj braća o nevjeri rade,
0170 I kako su pošli Ljuboviću,
0171 Da će njega za mito prodati
0172 U nevjerne ruke ga predati:
0173 "Nego s Bogom, Radoviću Luka!
0174 "I radi se zam’jenit’ junački,
0175 "E ti ništa pomoći ne mogu."
0176 Tada mlada na planinu pođe.
0177 U to dođe Šaletiću Vuko
0178 Kako ga je sestra sjetovala,
0179 I vidije ranjena hajduka
0180 Đe uz jelu pleći prislonio,
0181 A uz ramo drži dževerdana,
0182 A za pas mu dvije puške male,
0183 A na pleći zelena dolama,
0184 Vrh dolame toke pozlaćene,
0185 Sjahu mu se toke proz brkove
0186 Ka i mjesec proz jelove grane.
0187 Divan li je, jadi ga ubili!
0188 Da mu treba para potražiti.
0189 Kad ga viđe Vuko Šaletiću,
0190 On obrnu svoga dževerdana
0191 Da ubije Bogom pobratima.
0192 Pukla puška iz sramotnih rukah.
0193 Tako Luki Bog i sreća dala,
0194 Te u njega puška ne udari,
0195 No se obi o jeli zelenoj.
0196 A kad viđe Radoviću Luka,
0197 I poznade svoga pobratima,
0198 Pa je ’vako njemu govorio:
0199 "A ne tako, Vuko pobratime,
0200 "Nemo mene pribit’ pobratima,
0201 "No me vodi u mjesto Banjane,
0202 "A uzimlji što je tebi drago."
0203 Tad mu Vuko božju vjeru dade
0204 Da će njega vodit’ u Banjane,
0205 Onda Luka položi oružje.
0206 Šaletići njega ufatiše,
0207 I vežu mu ruke naopako,
0208 Metnuše ga na konja vranoga
0209 Da ga Vuko vodi Ljuboviću,
0210 A odpravi do šest braće mile,
0211 Otpravi ih na svoje dvorove,
0212 I dade im Lukino oružje,
0213 Jer se boji Šaletiću Vuko,
0214 Hoće bego poznati oružje
0215 Koje mu je s brata poneseno,
0216 Poneseno s brata i ujaka.
0217 On dovede Luku k Ljuboviću.
0218 Sjede bego Radovića Luku,
0219 Pa ga tako zapitiva bego:
0220 "Bogu tebe, Radoviću Luka.
0221 "Kaži pravo, vjere ti hrišćanske!
0222 "Ka’ si moga brata izgubio
0223 "Đe si svrća u Hercegovinu?
0224 "Ko je moju kuću iskopao?
0225 "Ko je moga brata teb’ izdao?" -
0226 "Kazaću ti, bego Ljuboviću!
0227 "Ja sam svrća k Vuku pobratimu,
0228 "Ranio me za petnaest danah,
0229 "I kad smo ti brata pogubili
0230 "Mi smo šićar tako dijelili:
0231 "Mene glave, a njemu oružje."
0232 Kada bego ono razumio,
0233 On otpravi svoje vjerne sluge,
0234 Dovedoše do šest Šaletića
0235 U bijelu dvoru Ljubovića,
0236 I svijema glave posjekoše,
0237 Vuka živa na kolac vrgoše;
0238 A beg Luku izl’ječio dimno,
0239 I dade mu svijetlo oružje
0240 Koje mu je s brata ugrabio,
0241 I spravi ga na svoje dvorove.
0242 Zdravo dođe, vesela mu majka!