Pošla Stana na bačiju
s mila brala, sas Iliju,
pa je išla do sred goru,
do sred goru, do kladenac.
Stanu Stana da se mije, 5
sinu lice kano slnce,
belo grlo mesečina.
Zalete se brat Ilija,
pa poljubi sestru Stanu.
Stana viče kol’ko može: 10
„Čujte ptice po gorice,
glas nosite moje majće
da mi prati sitnu mrežu
da zamrežim belo lice,
pa da ripnem u Dunava! 15
Bolje ribe da me jedu,
a ne brajća da me ljube!”
Varijanta prethodne pesme. Milka Milijić iz timočke Jelašnice pevala mi je i pesmu „Anđelina vodu lila“ (br. 22. u rukopisnoj zbirci Marinka Stojanovića i br. 251. u Manojlovićevoj zbirci, str. 157).