Pošla Jela da kumuje
sas Jovana, milog brata.
Kad bejaše nasred gore,
nasred gore, nasred vode,
izmi Jela belo lice; 5
sinu lice kako sunce,
belo grlo mesečina.
Progovara Jovan bratac:
„Dosad sestra, odsad ljuba!“
„Ćuti, brate, ne govori! 10
Ječi, goro božurova,
da dočuje moja majka,
da mi prati sitnu mrežu,
da zamrežim belo lice,
da zagrlim belo grlo.“ 15
Čula majka i proklela:
„Proklet’ da si, ćerko Jelo,
muško čedo ne videla;
ako bi ga i videla,
u vojsku ga ispratila, 20
sas oči ga ne videla!“
Pevač i mesto zapisa
Starinska pesma iz Vlasotinca. Vlasotince, čuo Voja S. Popović.
Reference
Izvor
Kića br. 50, 10. decembar, 1922. str. 2.
Zlatanović, Momčilo: Lirske narodne pesme jugoistočne Srbije, izbor, Učiteljski fakultet, Vranje, 1999., str. 38.
