Pošetala plemenita Anđa
kroz čaršiju širokim sokakom.
Ona traži čelebiju Ristu
da joj skuje zlatne belenzuke.
Tražila ga od jutra do podne 5
i ne nađe čelebiju Ristu.
Ljuto kune plemenita Anđa:
— Bog t’ ubio, kujundžija Risto!
Izdangubih po bijela dana
tražeć’ tebe, ni gdje te ne bilo! 10
Sad će reći moja mila majka
da sam s tobom lafe provodila.
A ne znade ostarjela majka
da s’ kod mene svu noć presidio,
vino pio i mene ljubio! 15
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 251.
