Pošetala Smederevka Mara,
Po svojemu gradu bnjelome,
Susrete je Jerina gospoja,
Pa govori Jerina gospoja:
„L’jepa ti si, Smederevka Maro, 5
Da mi hoćeš što u rodu biti:
Ja l’ nevjesta, ja li jetrvica,
Ja li prva u mahali kona!“
Govorila Smederevka Mara:
„A bora mi, Jerina gospoja, 10
Ne mogu ti ništa svoje biti,
Nit’ nevjesta, niti jetrvica,
Niti prva u mahali kona.
Mene majka nadaleko dala,
Preko mora, za duždeva sina.“ 15
Govorila Jerina gospoja:
„Ko te dade u z’o čas mu bilo!“
Progovara plemenita Mara:
„Ja sam šćela, mene dao babo;
Dužd mi posl’o kaftan od sunašca, 20
Duždevica krunu od zvjezdica,
A moj dragi prsten od mjeseca.“
