Posle okova (1920)

Izvor: Викизворник
Aleksa Šantić

Prenimo se snova, i snova na delo -
Ovde jošte ima pelena i drače,
Jošte mnogih beda teče mutno vrelo,
I bezbrojno roblje na zgarištu plače.

Lešinari grubi s Dunava i Rajne
Razdrli su nedra otadžbine cele -
Sa grla joj trgli sve đerdane sjajne,
S jatacima da ih kô hajduci dele.

Naga zemlja čeka trude naših ruku -
Mati decu zove na rala i brane,
U prudove zlata da polja obuku,
I okrešu gnjile i kržljave grane.

Zove ih da ruke svi oko nje sviju,
I onima štono pod kazanom neba
Studenoga dršću, i kopne, i gnjiju,
Pristupe sa lučem i donesu hljeba.

Zove ih da budu neimari hrama
Gde lepote služe i naforu dele;
Gde se duše dižu iz rđe i tama,
I oblače na se ruho zore bele...

Prenimo se snova, i snova na delo -
Ovde jošte ima pelena i drače,
Jošte mnogih beda teče mutno vrelo,
I bezbrojno roblje na zgarištu plače.