Poremećen plan/1
I POJAVA
(Predsoblje. Sa desne strane soba Stevićkina, a sa lijeve Milićkina. Ulazak kroz sredinu).
SREĆKO (nalickan, prilično gojazan, obučen u lake šarene haljine; gladi se): Jednako ih očekujem, a nema ni jedne ni druge. .. Nije to, nego sam baš do ušiju zaljubljen... Badava! Draga je krasna đevojka ... Ama ima oči za priču! Kad me pogleda njima, čisto mi dođe srce kao u zeca, pa gotovo strepim pred njom, a uz leđa me mravi podilaze... A i Nada je lijepa! Ona ima nos kao od voska, a usta kao parom prorezana. (Zamišljeno hoda i češka se). Čisto sam u nezgodi: kome ću se privoliti carstvu?... Lijepa jedna, a lijepa druga, a draga mi i jedna i druga... Doduše nema ni deset dana, da su se ovđe nastanile, pa se nismo dobro ni upoznali, ali to ne smeta... Sa Dragom sam govorio i dva puta i već mi je rekla da sam malo luckast, ali to je samo u šali bilo... Jer ako je tako i govorila, opet je u sebi mislila: „Bogo mili, lijepa li momka!” (Izvadi iz džepa jedno ogledalce). Hm, a ko mi još ne bi rekao da sam lijep! ... Doduše, nos mi je malo dug, ali to nije tako zlo, jer moja mati veli da samo gospoda imaju duge noseve, da ih mogu svuda zabosti. (Ostavi ogledalo). Dakle siguran sam da će me zavoljeti... (Oteže kao premišljajući)... hajde baš Draga! Ona će biti moja izbranica... A ako ja ne budem njezin izbranik, otići ću Nadi, pa sam opet na ćaru... (Hoda i kao da se nečega sjeti). Da! ... Jutros me srete ovaj novi sudac, što je sinoć došao, pa mi reče da će doći da gleda stan... Ja sam, naravno, pristao, ali ga se vraški bojim, jer je odviše ljepuškast, pa bi mi mogao smetati u ljubavi... (Misli se). Najpošlje ne marim! Ako uzme Dragu, ostade mi nada; uzme li Nadu ostads Draga, a to je opet svejedno...
|