Pop i snaha
Pop valja da trpi glad bolje nego drugi, jer dok ne služi liturđiju, ne jede, a narod, pošto se naije ide u crkvu.
No jedan ne htjene trpiti glad, nego, došavši iz crkve zaište snasi ručak, a ona bješe nastavila skroba, pa reče: čeka, sad će pri spjeti kaša, pa ćeš se nasrkati s mlijekom. Pop ne htjene, no pođe na murvu, da zoblje, primi se, pa stane živo zobati, — po punanu šaku tiskaše u grlo, jer mu se činjaše e se neće najesti nikad, nije ni petljicu kidao u hitanju gle!! i pop može poginuti — omače mu se noga, te
pade vas u komate pod murvom.
Siromah pop bez duše, ne! ne velim, e nema duše na taj, svijet, nego umrije ovamo ostavi ga duša, pa pođe gore, narod se skupi na popove jade, a snaha zađe tužiti...
"A da li ti ne govorih!
Brajo pope:
Srkaj kaše i mlijeka,
Murve neka.„
Pribilježio: Đ. M. Dragović.
Reference
[uredi]Izvor
[uredi]Luča, književni list društva „Gorski vjenac“, godina IV sveska V i VI, za maj i juni, urednik prof. Lazar T. Perović, Cetinje, K. C. Državna štamparija, 1898., str. 255-256.