Devojka je kraj gore stajala,
Sva se gora od lica sijala,
A od lica i zelena venca;
Tud' prolazi sva careva vojska,
Sva joj vojska Božju pomoć daje, 5
Al' ne daje mlado neženjeno,
Već dogoni konja do devojke:
"Ljubi mene, lepoto devojko,
"Ljubi mene, dok ja nisam tebe."
Al' govori lepota devojka: 10
"Id' odatle, mlado neženjeno!
"Ja ne ljubim ni bolji junaka,
"A kamo li carevi vojnika!" [1]
Ne ljubi se na drumu carevu,
Već u dvoru na meku dušeku.
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 452.
