Politička prošlost Hrvata 9
←< 8. glava | POLITIČKA PROŠLOST HRVATA Pisac: Vaso Čubrilović |
10. glava >→ |
Skoro deset godina trebalo je Karlu Robertu da ga prizna cela Ugarska. U toj borbi hrvatski velikaši sa Pavlom Šubićem na čelu bili su na strani Karlovoj, priznavali ga svojim kraljem, ali ustvari njegov uticaj u Hrvatskoj bio je vrlo mali. Svu vlast držao je u svojim rukama Pavle Šubić. On je od 1299 podvrgao sebi i bana bosanskog Stevana Kotromanića. Tako se pod Pavlovim voćstvom ujedinile sve naše zemlje između Save, Drine i Jadranskog Mora. Ali posle njegove smrti 1312 počinje i brzo propadanje njegovog dela.
Još Pavle se bio zbog Zadra upleo u rat sa Venecijom, zato je ona bila neprijatelj i njegovom sinu banu Mladenu. Karlo Robert, pošto se učvrstio u Ugarskoj, nije bio voljan da prizna Mladenu Šubiću onu vlast u hrvatskim zemljama, koju je iz zahvalnosti za dovođenje na ugarsko-hrvatski presto ustupio njegovom ocu. Zato su i on i Venecija pomagali nezadovoljne dalmatinske gradove i hrvatske plemiće protiv Mladena. Venecija pobuni i podvrgnu svojoj vlasti Trogir i Šibenik, a Karlo posla pomoćnu vojsku hrvatskoj gospodi. Mladen je potučen 1322, uhvaćen i odveden od Karla u Ugarsku. S tim je slomljena u Dalmatinskoj Hrvatskoj moć knezova bribirskih; oni će sedište svoga rada preneti u Panonsku Hrvatsku i po gradu Zrinju biti prozvani Zrinjski.
Kad su lomili moć Šubića, hrvatski velikaši nisu hteli da je zamene kraljevskom. Na Karlov pokušaj da ojača svoj uticaj u tim krajevima, oni se pobuniše i pobediše njegovog bana Mikca 1326. Kraljevska vlast je bila slomljena u južnim hrvatskim zemljama. Ove unutrašnje borbe iskoristila je Venecija da zavlada primorjem između Zrmanje i Cetine. Stevan Kotromanić ban bosanski, pošto se posle Mladenova pada oslobodio njegova protektorata, osvaja Neretljansku Oblast, zatim stare hrvatske župe, Imotski, Duvno. Livno i Glamoč. Bosna nastavlja sa drobljenjem hrvatskih zemalja. Ovim nemirima i neredima, učvršćivanjem Venecije u primorju, a sve dubljim prodiranjem Bosne u stare hrvatske zemlje, Dalmatinska Hrvatska se sužuje i gubi svoj stari uticaj i značaj.
Karlov sin i naslednik Ludvik I (1342—1382) našavši koliko toliko sređene odnose u Ugarskoj, pristupio je obnavljanju kraljevske vlasti u hrvatskim zemljama. On ponovo pokori hrvatske velikaše 1345 i povede veliki rat protiv Venecije da povrati dalmatinske gradove. Posle uspešnih kraljevih pohoda u Dalmaciju, pa i samu Italiju, zadarskim mirom 1358 Venecija se odrekla svih dalmatinskih gradova i ostrva od Kvarnera do Drača. Još jednom u vekovnoj borbi za vlast na Jadranu sreća je izneverila Veneciju. Morala je uzmaknuti pred jačim od sebe. Ludvikovom pobedom Ugarska je osigurala sebi, pa s time i Hrvatskoj, premoć na našim obalama sve do dolaska Turaka.