Politička prošlost Hrvata 6

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
POLITIČKA PROŠLOST HRVATA
Pisac: Vaso Čubrilović


Petar Kresimir IV

Posle smrti Tomislavljeve njegova država počela je slabiti. Istina, i dalje se očuvalo jedinstvo Dalmatinske i Panonske Hrvatske, ali primorski gradovi se opet izmakoše, na istoku Bosna dođe pod srpskog kneza Časlava Klonimirovića. Koncem X veka Stjepan Držislav kao vizantiski saveznik protivu Samuila cara makedonskog ponovo dobija od Vizantije na upravu dalmatinske gradove. Posle njegovo smrti u Hrvatskoj besni građanski rat. U to vreme mletački dužd Petar Orseolo pođe da osvaja dalmatinsko primorje. Hiljadite godine krenu dužd sa velikom flotom na Dalmaciju, pokori glavna ostrva i podvrže svojoj vlasti gradove Trogir i Split. Pobedom nad Hrvatima Petar Orseolo je osigurao Veneciji premoć u Jadranskom Moru. Od tada pa za čitav niz vekova Venecija će smatrati posed dalmatinskog primorja kao prvi uslov svoje pomorske i trgovinske premoći na Jadranu. Preko nje održaće se duže no što bi to inače bilo, latinski duh na hrvatskim obalama i za vekove odgoditi nacionalizacija dalmatinskog primorja.

Pojava jake mletačke pomorske moći na hrvatskim obalama za vreme Petra Orseola i njegovih naslednika otežala je gusarski zanat starih Neretljana. Početkom XI veka ova oblast između Cetine i Neretve dolazi pod Hrvatsku i ostaće sa njom u zajednici preko dva veka. Sa širenjem hrvatske države proširuje se i hrvatsko ime do obala reke Neretve. Dotle pretežno čakavci i kajkavci, Hrvati zalaze ovim i u oblast štokavaca.

Težnja Venecije od dužda Petra Orseola na ovamo da milom ili silom osigura svojim trgovačkim brodovima slobodan prolaz pored naših obala dovodila je do užih političkih pa i porodičnih veza između Venecije i Hrvatske. Petar Kresimir IV (1058—1074) po majci je bio od Orseola i odgajen u Veneciji. Došao na vlast kao zreo čovek, on je od Vizantije ponovo dobio dalmatinske gradove, ali sad ne na upravu nego u posed. I Bosna priznaje njegovu vlast, tako da mu se država prostirala od Raše na severu do Neretve i Drine na jugu i istoku i od Drave do Jadrana.

Pošto je obnovio moć svoje države Kresimir IV dovršio je delo, započeto od Tomislava, potpuno kulturno pripajanje Hrvatske zapadu, a hrvatske crkve Rimu. XI vek je vek preporoda katoličke crkve. Klinijevski pokret za reformom ojačao je papinsku vlast, učvrstio disciplinu u redovima sveštenstva, obratio pažnju na čistotu obreda i dogmi i istakao težnju za univerzalnom duhovnom i svetovnom vlašću Rimske stolice nad celim hrišćanstvom. U to vreme došlo je polovinom XI veka do potpunog rascepa među istočnom i zapadnom crkvom. Hrvatska kao pogranična zemlja između istoka i zapada menjajući od primanja hrišćanstva na ovamo jurisdikciju sad Rima sad Carigrada, imala je mešane obrede, pa i navike. Rim je pregao da i tu istisne sve što nije odgovaralo njegovim dogmama i njegovim propisima. Zato je poslan tamo 1060 da ispita život sveštenstva papinski legat opat Majnard. U Splitu se sastao novi sabor da sprovede odluke rimskog lateranskog sinoda 1059. Trebalo je i katoličku crkvu u Hrvatskoj očistiti od raznih istočnih običaja: ženidba sveštenstva, slovenska služba, nošenje brade i duge kose, posvećivanje sveštenika bez znanja latinskog jezika itd. Kresimir IV, odgojen u Veneciji, još manje je branio slovensku službu u Hrvatskoj od kralja Tomisliva. Pobeda latinskih biskupa bila je potpuna i hrvatska crkva unificirana svetskoj katoličkoj organizaciji.

Iako je papa odobrio odluke splitskog sabora, ipak ih je u Hrvatskoj bilo vrlo teško sprovesti. Kad su saopštene sveštenstvu i narodu, izazvale su veliko uzbuđenje. Zabrana slovenske službe po crkvama, prisiljavanje sveštenika da se razdvajaju od porodica i sve veći uticaj latinskih biskupa izazvao je otpor u narodu.

Niže sveštenstvo, niže plemstvo i narod bili su protiv reforama splitskog sabora, kralj, visoko plemstvo i sveštenstvo su ih pomagali. Borba između naroda i latinske stranke počela je još za života Kresimirovog i biće glavni uzrok neslozi i neredima među Hrvatima, pa i propasti hrvatske države 1102.