Pokraj mora
Dok ponoć nijema svija se i tone
I more bunca i o hridu zvoni,
Kuda li mene moji snovi gone
I – zašto srce šalje uzdah boni?
Za kime plače?... da li na grobove
Uz tužni šušanj bršljana zelena
Iz crne tame moju sreću zove
Da tužno jekne bona pjesma njena?!...
... Da pjeva mene!...
- - - - - - - tu, gdje hučni vali
Pod rizom noći grle se i pjene
Pod svodom neba što zvijezde pali
Da zvoni silno bone pjesme njene
A ja? – kô knjiga puna strašnih slova
Da stojim tako bez bola i nada
Slušajuć' kako drhti pjesma ova
I s valom negdje gubi se i pada...
U Herceg-Novom, 1901.
