Poklič
Pjesmo moja, hajde leti
Iz dna srca, duše zdrave, -
Daljine te zovu plave,
Zove neba oganj sveti.
Gdjegod nađeš suzu koju
Što je tužno roblje lije,
Po njoj prospi dugu svoju
I svjetlilom ubriši je!
Sve probudi, sve što spava,
Nek ustane muški mreti:
Visoko je zora plava,
Uz krš joj se treba peti!
Od Goleša do Jadrana
Preni duše što su u snu,
Kô pučina uzburkana
Nek u hridi ropstva pljusnu!
Iz tog pljuska, borbe sjajne,
Perle slave i slobode,
S blagoslovom svete tajne,
Sinuće ti, srpski rode.
Leti, pjesmo, i sve zbrati
Što rastavlja razdor grubi,
I izgrli i ižljubi
Sve što cvili, sve što pati...