Pozdrav (1911)
Kô željnu drugu i sa srcem brata,
O drago more, tebi širim ruke,
I u dnu grudi ćutim tople zvuke -
Zlatnijeh ptica rasapjevana jata.
Ovdje se gubi moj bol, moja tuga.
Sa tvojih vala, gdje svjetlila rone,
Slušam li kako mile strofe zvone,
U magli duše zatrepti mi duga.
I vazda kad se sa tvojih širina
Povratim domu uz pozdrav galeba,
Ja dragoj nosim srce puno neba,
Puno korala, perla i rubina -
Srebrno jato u duši se vije,
I šume jedra lađa raštrkanih,
I talas pljuska, svijetli se, bije
I lomi hridi bola neskrhanih...
O drago more, tebi širim ruke,
Pružam ti srce obrvano tugom...
Šumi i prospi svoje tople zvuke,
I bol moj ogrni perlama i dugom!