Pozdrav (Jakov Šantić)

Pozdrav Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Pozdrav

Slušaj, vjetar huji kroz noć, punu
                                                      [tmine;
On na crnom granju, kô siroče, plače
I u času pane, negdje, u dubine,
I ja čujem kako uzdiše sve jače.
 
Ej, koliko puta, kô dijete ludo,
Slušao sam njega kraj majčina groba!?
U srcu mi bješe sumorno i hudo –
I mi smo plakali oboje kraj groba!
 
On je i sad došô sa njezine humke;
Ja osjećam miris kaduljine trave, –
To je duša njena, duša moje majke; –
Ja osjećam miris kaduljine trave...
 
O, vjetre, poznanče, hvala na pozdravu,
Usred ove noći tuđinske i hladne!
Hvala na pozdravu s groba moje majke,
I sa tužnih brda domovine jadne!...
 
Pariz, 30. VI 1904.

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 40.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.