Pod Budimom ovce plandovale,
Otisla se strijena od Budima,
Pa pobilo svilorune ovce,
I ubila dva mlada ovčara:
Šećer Marko i Andrija zlato. 5
Marka žali i otac i majka,
A Andriju ni otac ni majka,
Nego jedna iz sela djevojka.
Žalila ga, pa je govorila:
"Jaoj Andro, moje čisto zlato! 10
Ako bi te u pjesmu pjevala,
Pjesma ide od usta do usta,
Pa će doći u pogana usta!
Ako bih te u rukave vezla,
Rukav će se odmah izderati, 15
Pa će tvoje ime poginuti!
Ako bih te u knjigu pisala,
Knjiga ide od ruke do ruke,
Pa će doći u pogane ruke!"
98. POD BUDIMOM OVCE PLANDOVALE - zapravo najčešći početni stih pesme na ovaj motiv; Garonja br.3 (ljubavna; preuzeta u antologiju Krstanovića br.83) i 63 (porodična - izvori o istoj pesmi u knjizi na str.116)
Izvor
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 162.
