Gučevino, moja ujčevino!
Pod tobom je čađava Loznica,
Sve se puši kanda voće suši,
A Lipnica mala čaršinica,
I u njojzi nikad ništa nema: 5
Dva dućana i lula duvana,
I po njojzi Cigani se vuku,
Sve se vuku i jabuke tuku,
Oni smrde šljivom jabukovom.
A Kasaba turska kasapnica, 10
Novo selo, mali Carigrade!
Na tebi se sva Bosna ogleda.
Prnjavoru, bijeli somunu,
Badovinci, debeli jaganjci,
A Ribari, ugursuzi sinji, 15
I u vama nigde ništa nema:
Jedna kuća od nekakva pruća,
I Praznica puna kokuruza,
I u njojzi niko šetat' nema:
Roma baba i kvočka ćorava, 20
Pred kućom im jedna ponjavčina,
Ponjavčina od trideset ljeta,
Progorela na trideset mjesta.
A Glušci su selo bogaština:
Trista lula na divan iziđe, 25
Osim krnja i kratki čibuka,
I svinjara što kod svinja puše,
I kozara što niko ne vidi;
Voda im je kod kuće tekuća,
Vodenice stoje im kod kuće, 30
Kad žrnjaju leba i imaju.
Zasavica, sinja kukavica,
Okolo je voda potopila,
U sredini kuga pomorila,
....................................... 35
.......................................[1]
Gologuzo po meani skače,
Prazne kese okorela tura,
Meandžija, po što ti je vino?
A u kesi ni mangure nema. 40
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 466-468.
