Pogreb (Laza Kostić)
| Pogreb Pisac: Laza Kostić |
Pogreb
Razbolela se ljubav
u tvome draganu,
razbolela se časkom
i časkom izdânu.
da vide kako mi je
u tuzi velikoj,
povešću sjajan pogreb
umrloj jedinoj.
U ljubavna ću pisma
obaviti je svu,
da čuva tajna tajnu
i kletva zakletvu.
Položiću joj telo
na čudna nosila,
od pokidanih žica
i starih gusala.
Za nosili' će ići
rodbina njena sva:
Lepota, mati njena,
i Vera, sestrica.
A kraj nje će da idu
sve sitna siročad,
skorašnjih poljubaca
ljubavni porod mlad.
Pred nosili' će ići
po redu popovi,
u odeždama crnim
sa sveti krstovi.
Ti popovi su stari,
sve večni bolovi,
sve uzdisaji crni,
ti crni popovi.
Pred popovi' će biti
đačića koji red,
da poju „svjati Bože!”
da bude pogreb svet.
Ti đačići su pesme
što za njom uzdišu,
što teše dušu njenu
i Bogu uzdižu.
Stihari im se svetle
na mladih rameni',
a barjaci se viju
s čiraci' plameni'.
Nad grobom su joj dali
opelo popovi,
„so svjatimi” se ori
nad mladi' grobovi'.
„So svjatimi” se ori
ko pripev iz raja,
naposletku još đaci
otpoju „vječnaja”.
Poskakala je za njom
rodbina njena sva;
i njojzi moji đaci
otpoju „vječnaja”.
Još i sad kô da čujem
to sveto „vječnaja”.
a kao da ću ga slušat
životu do kraja.
I sinoć baš ga čujem,
već dockan pred zoru,
a neko kô da kucnu
na tamnom prozoru.
Zablista mesečina
sa bleda pokrova: —
ljubavni vampir to je
i pratnja njegova.
Izvori
[uredi]- Antologija srpske književnosti [1]
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Laza Kostić, umro 1910, pre 114 godina.
|