Mili Bože, čuda velikoga,
Gdi dvi ptice zemlju podilile,
Suri orle i sivi sokole;
Zapa orla kameno Podgorje,
A sokola Lika i Krbava.
Među se se ptice pogodile:
Koja kojoj priko međe priđe,
Osici joj krila do ramena.
Kada bilo o Petrovu danu,
Prnu orle niz kamen-Podgorje,
Ter on pada usrid Like ravne,
Da s’ napije vodice lađane.
K njem’ dopade soko ptica siva.
Da mu siče krila do ramena,
Al ga brati sura ptica orle:
„Nemoj mene, moj sokole sivi!
Kada bude o Jurjevu danu,
Dođi k meni u Studene stine,
Dat ću tebi pupa[1] zelenoga,
I dat ću ti cvića rumenoga." —
Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str.92.
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 107-108.
