Pogibija vile zagorkinje

Izvor: Викизворник

* * *


Pogibija vile zagorkinje

Poranio kraljeviću Marko
sa svojijem pobratimom dragim,
pobratimom Reljom krilaticom.
Kad pođose gorom Romanijom,
ondar veli kraljeviću Marko: 5
— Pobratime Reljo ot Pazara,
zapjevaj de tanko glasovito!
— Ne smijem ti pobro zapjevati.
velma sam se s vilma zavadio.
Pobratime kraljeviću Marko, 10
mene oće justrijelit vile
među puca đe mi srce kuca.
— Pobratime Reljo ot Pazara,
ti se ne boj nikoga do Boga,
dok je tebi pobratima tvoga, 15
pobratima kraljevića Marka!
A, zapjevaj Relja ot Pazara!
Dok zapjeva mu tanko glasovito.
Šest je vila u gorici bilo.
Dok začula najstarija vila, 20
besjedila ponajmlađoj vili:
— Posestrimo ponajmlađa vilo!
iuzmi dere ponajvišu strjelu
pa iziđi na drum na planinu.
Eno kurve Relje Bošnjanina, 25
đe on pjeva gorom Romanijom.
Ustrijeli Relju Bošnjanina
među puca đe mu srce kuca
pa pobjegni nebu pod oblake,
jera ima š njime žestok junak, 30
zešći junak nego Relja Bošnjak.
Ubićete Bogom posestrimo!
Uze vila najvišu strijelu
pa otide na drume široke,
ustrijeli Relju Bošnjanina 35
među puca đe mu srce kuca.
Živ se naže Relja Bošnjanine,
živ se naže, mrtav zemlji pade.
Bježi vila nebu pod oblake,
Uze Marko tešku topuzinu 40
pa udari vilu pod oblakom.
Vil' opade u travu zelenu,
vila pade, Marko joj dopade
pa ju živu uvati ju ruke.
Besjedi mu nagorkinja vila: 45
— Bogom brate kraljeviću Marko!
nemoj mene žive pogubiti,
ja ću tebi pobru povratiti,
tvoga pobru Relju Bošnjanina
pa će biti, ko što je i bio, 50
piće vino, ko što je i pio.
Ondar veli kraljeviću Marko:
—Bogom sestro nagorkinjo vilo!
ti ćeš meni pobru povratiti,
moga pobru Relju Bošnjanina, 55
ja ću tebi život pokloniti.
Ondar ode nagorkinja vila;
za njom ide kraljeviću Marko.
Dok dođoše Relji Bošnjaninu
turi vila u njedarca ruke 60
pa jizvadi srebrnu jabuku
pa protrlja Relju Bošnjanina
pa protrlja, đe je udarila.
Skoči Relja od zemlje na noge
pa uzima sablju dimišćiju 65
pa on vili osiječe glavu.
Ondar veli kraljeviću Marko:
— Jer to, pobro, života ti tvoga?
živu sam se Bogu zaklinjao,
da je žive pogubiti ne ću! 70

Guslar Tešo Bogićević[1]
Ugljevik, Bosna

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

  1. ovu sam pjesmu čuo od Vuka majstora iz Osata isporad Srebrnice, ima trijes i pet godina

Izvor

Slavische Volkforschungen, Abhandlungen über Glauben, Gewohnheitrechte, Sitten, Bräuche und die Guslarenlieder der Südslaven Vorwiegend auf Grund eigener Erhebungen Von Dr. Friedrich S. Krauss., Verlag von Wilhelm Heims, Leipzig 1908., str. 373-376.