Pogibija Sime Džepinovića

Izvor: Викизворник


Pogibija Sime Džepinovića

0001 Vino piju hajduci junaci
0002 Tamo dolje kod Starca bunara,
0003 Više gore, kod Vještičkog gaja,
0004 U kamari Radi kapurala,
0005 Jedno bio Džepinović Simo,
0006 A drugo je Parović Danilo.
0007 Na njima je divno odijelo ─
0008 Na Simi je zelena dolama,
0009 Na njoj puca s obadvije strane,
0010 S obe strane do zelene trave;
0011 Na Danilu svilena marama,
0012 U marami tri draga kamena,
0013 Gdje s’ ogleda Danilova draga.
0014 Ovak’ veli Danilova draga:
0015 „O Danilo, sunce ogrijano,
0016 Već ne mogu podnesti nebesa
0017 Kakva činiš na zemlji čudesa ─
0018 Ljude biješ i krvcu im piješ
0019 I ženama odrežeš dojke,
0020 Mećeš sebe pod noge obojke!”
0021 To se čudo nadaleko čulo,
0022 To se čulo od grada do grada,
0023 Dok je čuo care gospodine.
0024 Piše knjige na tri kraljevine:
0025 „Ko uhvati Džepinović Simu,
0026 Ili Simu il’ Simina druga,
0027 On će dobit’ pet stotina blaga,
0028 Kakva blaga, pet stotin’ dukata!”
0029 To začuli bezi i veziri,
0030 I svi lički mladi oficiri,
0031 Svi boljari i svi poglavari
0032 I kotarski svi mladi srdari,
0033 Oni pišu jednu knjigu bijelu,
0034 Pa je šalju caru gospodinu:
0035 „Vala tebe, vaš čestiti caru,
0036 Vala tebe na tvojemu daru ─
0037 Simu ne bi uvatile vile
0038 Nit’ s nebesa ustrelile strele!”
0039 Kad to vidi care gospodine,
0040 Kad on vidi šta mu knjiga kaže,
0041 Udari pljeskom po koljenu,
0042 Trostru[k] skrlet puče na koljenu,
0043 Zlatna burma na desnici ruci:
0044 „Ajme meni, uda srećo moja,
0045 Đe mi nema boljega junaka,
0046 Samo jedan Džepinović Simo!”
0047 To začuo Petračić Pero,
0048 Pa se šeće po svome kvartiru
0049 I on pane po belom papiru,
0050 Paon piše jednu knjigu vinu,
0051 Pa je šalje caru gospodinu:
0052 „Dragi care, ne povali dara ─
0053 Ako l’ bude moja sreća stara,
0054 Uhvatiću Džepinović-Simu,
0055 Ili Simu il’ Simina druga!”
0056 Pa on ide na Prljevo ravno
0057 I pokupi mlade Prljevčane,
0058 Te on ide u Šaru planinu.
0059 Po planini crna magla pala
0060 I u magli Simo popijeva:
0061 „Ojelice, stara moja majko,
0062 Dva Jelića, bratac i sestrica,
0063 Ako l’ meni Bog i sreća dade
0064 I da Svetog Đurđa dočekamo,
0065 S belim ću te pokrivati limom,
0066 A popodit’ s kotarskimi rebri
0067 A napraviti vrata
0068 Od suvoga zadarskoga zlata!”
0069 Al’ govori pobratim Vještica:
0070 „Ajdmo,braćo, na Prljevo ravno,
0071 Pobratim će doćerati vino,
0072 Ne bi li se rujna ponapili!”
0073 Al’ govori pobratim Danilo:
0074 „Nejd’mo, braćo, na Prljevo ravno,
0075 Jer su kurve Prljevčani mladi,
0076 Koga rane toga i sarane!”
0077 Al’ ne sluša Džepinović Simo,
0078 Već on ide na Prljevo ravno ─
0079 Pobratim je doćerao vina,
0080 Te su rujnog napili se vina.
0081 Al’ poklika vila iz planina:
0082 „Kurvo Simo,
0083 Zlo ti vino i gore ti bilo,
0084 Vino ti se na leđa izlilo!”
0085 Pade Simo, žalosna mu majka!
0086 [............................................]
0086 Knjigu piše Petračiću Pero
0087 Baš u ruke Vojvodiću Mati:
0088 „Kapitane, Vojvodiću Mate,
0089 Lepi sam ti lovak uvatio,
0090 Dvije tice žive uvatio,
0091 A Džepinu nama pogubio,
0092 Pa ih šalji Peku obrstaru,
0093 Javi mene na samoga cara
0094 Da sam junak zaslužio dara!”



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.