Zaprosio Đurđeviću Đuro
na daleko lijepu djevojku,
u Dreventu curu isprosio;
pokupio kićene svatove:
starog svata Miloš Obilića. 5
dva prvljenca, dva Jakšića mlada,
barjaktara Relju krilatoga;
zove kuma od Erdelja bana
a prikumka banović Sekulu,
ostalijeh stotinu svatova, 10
Đeverbašu Marka kraljevića.
Pa odoše Đurovi svatovi,
u Dreventu daleko hodoše,
a govori Marko kraljeviću :
— Braćo moja kićeni svatovi, 15
daleko se Đuro zaturio,
na daleko curo isprosio;
valja proći kros Piilipa grada,
đe no stoje vile nagorkinje
tridest vila u Prilipu gradu 20
a pred njima Janja starešnica,
što strijela konje i junake,
ne da proći kros Prilip junacim.
Svatovi će naši izginuti!
A veli mu Miloš Obiliću: 25
— A ne boj se Marko kraljeviću!
Dok su ovđe sve srpske vojvode,
ne smiju nas vile strijelati.
Odatele konje naćerase
kros Prilipa grada bijeloga. 30
Ne šćeše ih vile strijelati
Dok prođose u Dreventu tvrdu,
iz Drevente pa se povratiše
i lijepu curu povedoše.
kros Prilipa ope zagaziše. 35
Gledaju jih sa Prilipa vile;
naređuje starešnica Janja:
— Moje drugarice trideset mi vila,
strijeljajte Đurove svatove!
A ne da im Anđa Prilipkinja: 40
— Nemoj Janjo, dugo jadna bila!
u Prilip su Srbi zagazili,
is Prilipa isćeraće vile!
A to Janja haje i ne haje,
no poteže od zlata stijelicu, 45
da strijelja Miloš Obilića,
a ne da joj Anđa Prilipkinja:
— Nemoj Janje, dugo jadna bila!
Prođe Miloš, proćera dorina
pa nalježe Marko na sarina, 50
pored njega lijepa djevojka.
Ćaše Janja da strijelja Marka
a ne da joj Anđa Prilipkinja:
— Nemoj Janje, dugo jadna bila!
Prođe Marko, proćera šarina. 55
Sve nalaze kićeni svatovi
a naljeze Relja na ždralinu
a krstaš bajrak nosi u rukama.
Strijelja ga Janja Prilipkinja.
Pade Relja nis konja ždralina. 60
Dockan viđe Marko kraljeviću,
đe mu Relje ni barjaka nejma,
pa se tada Marko osjetio
a on svoga ustavi šarina
i ustavi pet stotin svatova. 65
Pa vojvode konje povratiše
a u travi Relju nalaziše,
Onda dobre konje naćeraše,
u Prilipa vile rašćeraše,
uvatiše Janju Prilipkinju; 70
za kose je nis Prilipa vuče
a teškom je topuzinom tuče:
— Diži Janjo Relju krilatoga,
nemoj danas glavu izgubiti!
Onda Janja Relji dolazila 75
pa je svakih trava donosila
pa travama Relju zalagaše.
Dok se diže Relja ot Pazara;
dok se diže, on skoči ko da se pomami,
mom presječe Janju Prilipkinju. 80
A kad Relja presjekao Janju
pa Prilipa srbi porobise,
Ode Đuro, odvede djevojku.
Marko šjede u Prilipa grada,
u Prilipu pa se oženio. 85
Tu je njemu postojbina bila.
Ja to bilo, ja to nije bilo,
davno bilo, sat se spominjalo;
mi velimo, da se veselimo!
Bog nam dao što bi dobro bilo, 90
kom djevojku kom li udovicu,
meni dvije da mi nije krivo,
jednu smješnu, drugu ozimačnu,
Su tim ćemo na planinu poći,
da sirimo i da kiselimo. 95
Slavische Volkforschungen, Abhandlungen über Glauben, Gewohnheitrechte, Sitten, Bräuche und die Guslarenlieder der Südslaven Vorwiegend auf Grund eigener Erhebungen Von Dr. Friedrich S. Krauss., Verlag von Wilhelm Heims, Leipzig 1908., str. 381-383
