Plijen
Verzija 1
Noć sjeverna. Konjik stiže,
Juri preko stepe puste.
Mjesec gori... Prah se diže
Kô pramenje magle guste.
No gle! Junak samac nije,
Za njim sjedi cura neka;
Vrana joj se kosa vije
Kô prosuta svila meka.
Znaš gdje laka srna pase,
Voda pada s hridi gole,
Kako bršljan obvija se
Oko breze i topole?
Tako ona, vita, lomka,
Obvi ruke obadvije
Oko pasa smjela momka
Što mu čelo samur krije.
Ne pitaj ih kuda jezde,
To ne smije niko znati,
Do li ponoć i zvijezde
I pun mjesec što ih prati!
Ne stoj na put!... Mrko sluti
Onaj što kô vihor goni...
Rukom drži kindžal ljuti,
Krvav kao mjesec oni.
Verzija 2
Juri konjik, kroz noć stiže,
Pod njim tutnji stepa pusta,
Za konjikom vjetar diže
Suri oblak praha gusta;
A konjiku srce bije,
Uza-nj sjedi čedo strasno, -
Oči su joj zv'jezde dvije
A zora joj lice krasno.
Kao što se bršljan spleće
Oko struka vite jele,
Tako ona, puna sreće,
Obvila je ruke b'jele,
Oko mlada konjanika,
Što mu čelo samur skriva,
A sa oštrog, mrkog lika
Munjom pr'jeti smjelost živa.
Ne pitaj ih kuda nagle,
To ne smije niko znati, -
Predupreš li pute drage
Kindžal će ti otpor dati!
Ljuti kindžal, on će biti
Braniocem svete tajne,
Koju ponoć mirom štiti,
A treptanjuem zv'jezde sjajne.