[Platno snuje Hasan-aginica]
Platno snuje Hasan-aginica,
Dunava iz leđena zlatna.
Bog joj dade morske jugovine,
Mrve joj se zamrsilo platno.
A kaduna vrlo dargin bila: 5
Sto aršina istrgala platna.
Kod nje bješe zaova kaduna,
Pa zaovi tiho govoraše:
„Zaovice, po Bogu, sestrice,
„Ne moj kazat' miloj majci svojoj, 10
„Pomoću ti ruho sakupiti!“
Za to ona haje i ne haje,
Pa poleće u odaju majci:
„Ču li mene, mila majko moja!
„Uz’o čas ga sina oženila, 15
„A u gori snahu dobavila:
„Sto aršina istrgala platna!“
A da vidiš ostarjele majke:
Ona snimi sa noge nanulu,
— Ta nanula od suhoga zlata — 20
Pa je svoju snahu udarila —
Na licu joj ranu načinila!
Tu pri staroj dobra sreća bila —
Tu ne bješe age, Hasan-age,
Lov lovljaše, po gori hođaše — 25
Taman bio za nedjelju dana.
Kad izašla nedjeljica dana,
Kad eto ti age, Hasan-age!
Susreta ga na avliji ljuba,
Pa je pod njim konja uhvatila. 30
„Gdje si, aga, za Boga miloga,
„Evo ima nedjeljica dana!i
— „Ne čudi se meni u planini,
,.No se čudi sebi, moja ljubo:
„Što je rana na bijelu licu ?!“ 35
— „A Boga mi, mio gospodaru —
„Hasan aga, ogrijano sunce!
„S tvojom majkom krojila košulje,
„Mrve joj se omakle makaze —
„Na licu mi ranu načinila!“ ... 40
Za to aga haje i ne haje,
No poletje u odaju majci:
„Ču li mene, mila moja majko!
pŠto je rane na licu u hanke?!“
A zavika ostarjela majka: 45
„Sramota je kazivati, sine,
„Ona ide na ahare momcim —
„Ašikuje na ahar’ s momcim,
„Ponajviše s’ Husein ćehajom!“ ...
Tad se aga ljubi povratio, 50
Pa je uze za bijelu ruku,
Pa j’ izvede na mermer avliju,
A dokopa sablju s čiviluka —
Udara je po svilenu pasu.
Progovara lijepa kaduna: 55
„Hasan-aga, mio gospolaru!
„Ne udaraj po svilenu pasu,
„No udaraj po bijelu vratu —
„Evo ima nedjeljica dana
„Otkad mlada muško čedo rađam!“ 60
Za to aga haje i ne haje,
No udara po svilenu pasu
Na sablji je čedo iznosio!
Pa odnese u odaju majci:
„Naj ti, mati, od zlata jabuku, 65
„Pa se s’ njome razgovaraj, majko —
„Razgovmraj do vijeka svoga;
„A ja odoh glavom po svijetu,
,,Ka’ no medna pčela po cvijetu!" ...
Pa izvede na avliju dora: 70
„Jalah!“ reče, pojaha dorina,
A zavika grlom bijelijem:
„Moji dvori, ostali mi pusti,
„Po vama se svake ptice legle —
„Ponajviše crne kukavice: 75
„Kukale mi i seka i majka —
„Kukale mi do vijeka svoga!
„Hajde, seko, ti se ne udala,
„I ako se kad-god i udala:
„Ne vidjela uz koljena sina, 80
„Našla djecu od dvanaest majaka,
„I zaove redom poudate —
„Poudate — natrag povraćene!“ ...
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
