Platno bili Hasanaginica
Ukraj mora, kraj tiha Dunava,
U neđelju u zlatnu leđenu.
Gledao je Luka kapetane:
„O, kaduno Hasanaginice, 5
Ti pospušti niže nogavice,
A niz ruke bijele rukave,
Bili ti se u mišici ruka —
Uđahaću debela dorina,
Preplivaću sve tiho Dunavo, 10
Bilo ću ti obljubiti lice.“
A veli mu Hasanaginica:
„Jedi g .... Luka kapetane!“
Pa se na to Vlašče naljutilo,
Na dobra je konja uđahao, 15
Pa zapliva u tiho Dunavo,
Na drugu je stranu izlazio.
Kad to viđe Hasanaginica,
Pleći dade, a bježati stade;
Za njom trči Luka kapetane. 20
Kad to viđe Hasanaginica,
Baca krpe, a i burundžuke,
Ne bi li se Vlašče ustavilo.
Za to Vlašče haje i ne haje.
Ona baca kušak-ćemer zlatan, 25
Ne bi li se Vlašče ustavilo.
Za to Vlašče haje i ne haje.
Ona baca đerdan sa groca,
Ne bi li se Vlaše ustavilo.
Za to Vlašče haje i ne haje. 30
Već dostiže Hasanaginicu,
Za rusu je kosu ufatio,
Pa je za se na dorata baci,
I zapliva u tiho Dunavo,
Na drugu je stranu izlazio; 35
Pa on sjaha sa konja dorata.
Dade njojzi dobra konja vodat,
A on stade lozno piti vino.
Ona stade smišljat i premišljat
„Što ću sada od života svoga? 40
Da uđašem debela dorata,
Da nagonim u tiho Dunavo —
Ubiće me Vlašče iz pušaka!“
U jadu joj na um pripanulo,
Pa podiže badžak od međeda, 45
Kad pod njime dvije kuburlije
Krajem Luke dora navodila,
Pa je puškam žive vatre dala
Dobro njega pogodila kada;
Po sred puca, đe mu duša kuca. 50
Pa mu rusu osiječe glavu,
Pa je doru u zobnicu baci.
Pa uđaha debela dorata
I zagazi u tiho Dunavo,
Na drugu je stranu izgonila. 55
Ona sjaha sa konja dorina,
Iz čizama vodu izručila,
Pa pokupi krpe, burundžuke,
Pa uzela kušakli-ćemera,
I uzela đerdan od groca, 60
Pa uđaha debela dorina —
Ona ode svome bjelu dvoru.
Ugleda je aga Hasanaga:
„Vidi kučke vjerenice ljube!
Što će ona s Vlasim po Dunavu? 65
Sad ću njojzi posijeći glavu!“
Pa veliki ćurak prigrnuo.
Golu sablju pod ćurak uzeo;
Pa on siđe na mermer avliju.
„Kučko, kujo, vjerna moja ljubo! 70
Šta ćeš sama s Vlasim po Dunavu?
Šta će dorat Luke kapetana?“
A veli mu vjerenica ljuba:
„Hiti rukom u zobnicu doru,
Luka ti je opremio dara!“ 75
On se hiti rukom u zobnicu,
Kad to glava Luke kapetana.
Pa on sablju na avliju baci,
Svoju ljubu među oči ljubn:
„Hej, aferim, vjrenice ljubo, 80
Koja no si tako učinila;
Da nijesi tako učinila.
Sad bih tebi posijeko glavu!“[1]
