U Travniku u Divić mahali,
Dželal paša na ćošku sjeđaše,
A viš' njega terdžuman stajaše.
Paša gleda niz polje zeleno,
Kad se jedan dundar pomolio, 5
Iz dundara konjik ispanuo
Na doratu konju od mejdana,
Pa se cakli kao ledenica,
Oko njega oblijeće ćorda;
Paša pita terdžumana svoga: 10
„Terdžumane, ko je na doratu?"
„Ono ti je stari Bakarija,
Ljuće guje u Bošnjaka nema,
U njega su fetve pod pazuhom;
Niti pita paše ni muftije, 15
Niti pita hodže ni hadžije,
Već on radi što je njemu drago."
Paša ga je sebi dobavio.
Opet paša niz polje gledaše,
Kad se drugi dundar pomolio, 20
Iz dundara braća ispanula,
Dva blizanca starog Bakarije;
Oba brata od jedne matere,
Oba ata od jedne kobile.
Al' kako se braća milovahu, 25
Sve im konji grive miješahu;
Pa pjevahu tanko žalovito:
„Dželal pašo, i otac i majko!
Pusti nama milog baba starog,
Na poklon ti dvije naše glave." 30
Paša ih je sebi dobavio.
Opet paša niz polje gledaše,
Kad se treći dundar pomolio,
Iz dundara konjik ispanuo
Na đogatu k’o na gorskoj vili, 35
Vas u srmi i u čistu zlatu;
Na njemu je noge prekrstio.
U ruci mu sedefli tambura,
Stalno kuca, jasno popijeva,
A uz svaku riječ pripijeva: 40
„Dželal pašo, j.... li ti leglo!
Ne pustiš li milog daja moga,
Rusu ću ti odsijeći glavu!"
Paša pita terdžumana svoga:
„Terdžumane, ko je na đogatu?" 45
„Ono, pašo, Pinjo bajraiktare!
Ljuće guje u svoj Bosni nema;
Bježi, pašo, izgubio glavu,
Ko što ćeš je danas izgubiti!"
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 710-711.
