Pijero Muzuvijer3/2
| ←Šena prva | Pijero Muzuvijer Pisac: Nepoznati autor Šena druga |
Šena treća→ |
MITAR: Gdje si, Trijeskalo? jes vlaško godište da te nijesam vidio: reci mi, hoćemo li poć časom do tovijerne što ručati?
TRIJESKALO: To si eskvizito [izvrsno] rsko; ma ko će? Sig. Mitre, vino platiti?
MITAR: Igra’mo alla morra, i ko izgubi, da oni plati.
TRIJESKALO: Ta je vrlo dobra! da hod’mo igrat. (Ovdi igraju.)
MITAR: O, dobio sam!
TRIJESKALO: Imaš razlog, brate, ma ja ne imam ni mince.
MITAR: Pacijenca [hvala bogu]! ja ću ti platiti; ma neka ti dam prvo penitencu [pokoru]. Orsǜ, hoću da mi tri puta, s vezanijem rukami nazada, nasambeče pasaš odovuda do anamo. Eto ti veliku pokoru ne davam.
TRIJESKALO: Te što je to? veramente [uistinu], ko da mi ne basta! Ma nu mi reci, čim ćeš mi ruke svezat?
MITAR: Imam ja pas, ne brini se ti! da’ ruke nazadvija; a sad podigni nogu tu i čekaj; dokle ti ne rečem, nemoj počinjat, er se ne razumije za dobro. Da, počni veće — tantara, tantara, tantarata!
TRIJESKALO: Olà, što mi se ovo zadjelo? nu malo pogledaj: para me si i za nogu svezo.
MITAR: Svezo sam ti nogu, neka ti je komodnije, da ti ne penda.
TRIJESKALO: Ma ja, učinio si mi burlu! odriješi me, eto ti sam igro i za deset puta.
MITAR: Odveži se! nije tako lasno; ja imam potrebu, addio [zbogom]!
TRIJESKALO: Ajmeh meni, što me ovako ostavljaš?! ma ja, odriješi me; bolja za te, brate dragi, služiću ti u tovijerni.
MITAR: A govoriš, kurviću, da ne imaš ni mince! da’ mi prvo mjedi u ruku, da me ne prevariš.
TRIJESKALO: Imam u špagu džusto dinar i po u nješto rutine zamotano; izvadi sam.
MITAR: Orsù, kad sam našo, odriješiću te, i da znaš da sam galantuomo [pošten čovjek], platiću vino; ma mi se zakuni da ćeš zaboravit ovu burlu i da se od sad unaprijeda pobratimo.
TRIJESKALO: Hoću, tako žedan ne izdaho! Oto me si pustio, a sad hod’mo zajedno u tovijernu, da ti mantenjam što ti sam obećo. (Kad ti mu ’e ne frakam, ne bio ja Trijeskalo!)
Reference[uredi]
