Pijero Muzuvijer2/17
| ←Šena šesnesta | Pijero Muzuvijer Pisac: Nepoznati autor Šena sedamnaesta |
Šena osamnesta→ |
DžIVA: Ko umije — temu dvije! ja ti sam sve adžustala, da Kola ne dohodi do sedam ura.
FRANO: „Kola do sedam ura“ — žalosni Frano! tradimento in bottega [izdajstvo u dućanu]! Amo stani, ti smrdeća poltrono [bludnico]! ko je ti Kola? što li su te sedam ura?
DžIVA: Svjetan čovječe, tebi se nješto pričinja! odkud ti dođe na pamet Kola i sedam ura? Pođi nebore, Frano, doma ter se izaspi.
FRANO: Kurvina ometino sasrana! para cijeniš da sam ja pjan ali mahnit, da ne znam sve vaše frfantarije? brzo govori tdje si bila u ovo doba.
DžIVA: A gdje sam bila? otišla sam za njekoga avizat [javiti] da ćemo sutra pećat.
FRANO: Lažeš kako kuška! Ako sad ne rečeš istinu, iskubsti[t] ti ću sve kose iz glave i pribit glavu, da ne ostaneš živa. Brzo reci što si ono o Koli govorila! (Ovdi je bije.)
DžIVA: Ajmeh, ne bi’ me — rijeću istinu da...
FRANO: Da, govori!
DžIVA: Išla sam avizat Katarinu, djevojku Pijera Muzuvijera, neka mijesi noćas; to me i susrela ona frasketa — oni Kola Puljiz, to mi je i reko: „Reci Luciji: spijo sam da ti nije muža doma; zato doću svakako na sedam ura“, ma mu sam ja omakla rog na to.
FRANO: Ti mi sve lažeš; trijeba je da ja tebi činim pod batima govoriti! (Ovdi je opeta bije.)
DžIVA: Ovako je kako ti ja govorim, i ako nađeš da je inako, čini me na osla stavit i obrezat nos i uši na kari.
FRANO: Brzo doma, rofijano jaraška! ovo ti sad — ako što unaprijed obaznam, imaćeš drugu platu.
DžIVA: Vragovi vas nosili sa svijem kargom! jeda ti sam ja kriva, ako ti žena kurva hoće biti?
FRANO: Žalosni Frano, koje ti se frfantarije čine a ti i ne znaš! Trijeba je ovdi sve ovo večeras razviđet, neka vidim ko mi se vrti oko kuće; otiću doma i spijavat, jeda ulovim miša u stupicu.
Reference[uredi]
