Pijero Muzuvijer1/1
| ←Naslovna | Pijero Muzuvijer Pisac: Nepoznati autor Šena prva |
Šena druga→ |
PIJERO: Hoć da ti rečem, Mihoču? veće mi si dodijo s tom tvojom vjerom! biće vrijeme kad ćeš se vjerit — još si mlad! počeka’, druge se kvalitati hoće za žene nego su u tebi.
MIHOČ: Ćaće, kako sam mlad? imam dvadest i tri godišta! Vice, naš zet, mlađi je od mene i nije ti se mlad činio, er si ga uzeo za zeta.
PIJERO: Vice, Vice! — a to se ti š njim mož paragonat [isporediti]? on, zasve er je mlad, sodiju [ozbiljniju] ima pamet od koga starca: nije igrač, ne ishodi po večeri, nastojn na baštine, i sve što je dobrijeh kvalitati, sve su u njemu. I zasve da nije fakultoz [imućan], ja mu sam do biće i dobru prćiju i učinio ga čovjekom; a ti toliko si zločes, da ne znaš fra le altre [među ostalima] kako se tiješti, a hoć ženu uzeti!
MIHOČ: Tešto, ćaće! ako nije što drugo, nije velika stvar — to ću ja naučit u jedno godište; a to je pak tvoja krivina, er me na jemawe nijesi nigda poslo.
PIJERO: Na jemanje poslo? ne, ne — dokle sam ja zdrav, nećeš tamo! Znam ja koji se konrobanti čine gdje oci posilaju mladu djecu na jemanje. Eh, Mihoču, od velike su konsegvence [važnosti] u mladijeh sad kapilijere! ma basta [dosta je], ja hoću da ti mene slušaš e per imaginazione [i u misli] neću da mož promisliti za sada se igdje vjerit, e questo vi sia la mia ultima [i neka ovo bude moja zadnja], jesi li me razumio?
Reference
[uredi]
