Poletela soko ptica siva,
a sa zemlje, sa Jerusalima,
(i) u kljunu nosi pismo Hrista;
to ne beše soko ptica siva,
već to beše svetitelj Ilija, 5
on ne nosi pticu lastavicu,
već(e) pismo od (Svete) Bogorodice;
odnese ga u Kruševcu gradu,
pa ga pusti u dvorac slavnome,
a u dvorac slavnom caru Lazaru, 10
i u knjigu ovako besedale:
„Care Lazo, koje voliš carstvo:
ako voliš (to) carstvo zemaljsko,
sedlaj konja, priteži kolane,
vitezove sabljom pripasuj(te), 15
pa u Turke juriš udari(te),
ti ćeš, care, zadobiti carstvo;
ako voliš (ti) carstvo nebesko,
(ti) pričesti i naredi vojsku,
pa u Turke juriš učini(te), 20
sve će ti care vojska poginuti,
pa i sam ćeš i ti poginuti!"
Reference
Izvor
Vladimir Bovan, Lirske i epske pesme Kosova i Metohije (studentski zapisi srpskih narodnih umotvorina sa Kosova i Metohije); Priština, Institut za srpsku kulturu; Beograd, Narodno delo, Stručna knjiga; Istok, Dom kulture, 2001., str. 482.
