Pismo Piteru Handkeu
Pismo Piteru Handkeu Pisac: Slavko Perošević |
PISMO PITERU HANDKEU
Tebi čijem peru bogovi se dive,
Či’ um blista jače, no svjetlost komete.
Tebi sine drevnih germanskih zemalja,
U kojim su nikli, Betoven i Gete.
Tebi koga slave boginje i muze,
I lovorom kite neumrla djela,
Moja srpska duša, ovo pismo piše
Iz jednog dalekog i malenog sela.
Dok jesenji vjetar, lišće s’ grana kida,
I huk dokle slušam, nabujalih voda,
Rekoše mi da si, dobio „Nobela”
Prijatelju dični, moga srpskog roda.
Ozari se duša i zadrhta srce,
Kao pred olujom ostarjeli brijest.
Odavno mi nije, u bespuća ova,
Dolazila draža i milija vijest.
Ja znam da te danas veličaju mnogi,
Pod nogama tvojim, cjela je planeta.
Al’ u ime srpstva, zahvalnost ti niko,
Ne može izrazit ko’ epski poeta.
Od pjesnika epskog, zahvalnost ti niko
Ne može iskazat, silnije i jače,
Jer kroz epsko pero, već hiljadu ljeta
Srbinova duša na papir se stače.
Kroz vjekove duge, to je pero bilo
Svjedok naše slave i svih katastrofa,
Pa siguran budi, da svo’ srpstvo danas
Stoji iza ovih riječi i strofa!
I znaj da jačinu, ovih epskih rima,
Neće nikad skriti, zaborava tama.
I za petsto ljeta, sva srpčad će znati,
U zlu i u patnji, da si bio s’ nama.
Krst na svoja leđa, ti nosiš od tada.
Zbog nas Srba mnogim, postao si meta.
A istina što si, predočio svjetu,
Slugama đavoljim, i dan danas smeta.
Pljuvali su na te’ Srbomrsci razni.
I bio si zbog nas’, „Persona non grata”
Ali Bog sa neba, ukaza ti milost
I otvori širom, besmrtnosti vrata.
A ja pjesmom ovom, emocija punom
Želio sam samo, gospodine Handke,
U ime svih Srba, da ti kažem s’ dušom
„Bog neka te čuva “ – „AJNE GROSE’ DANKE”!
(oktobar 2019.)