Šetao se j' Alin-beže
Kraj Dunaja mutne vode.
Kakono se nazgleduje
I uz Dunaj i niz Dunaj,
Gleda slugu Vukosava 5
Robi li mu, vodi li mu.
Nit' mu robi, nit' mu vodi,
Već u desnoj ruki nosi
Pokrhane buzdohane,
A u drugoj ruci nosi 10
Prilomnjeno bojno kopje,
A uza se junak nosi
Pribijenu misirkinju.
Tere mu je govorio:
„Vukosave, slugo moja, 15
Ne bi tebi, slugo moja,
Prelijepi grad Carigrad
Buzdohana naperio;
Nit' bi tebi, slugo moja,
Prelijepa Bosna zemlja 20
Bojnih kopja nagradila;
Nit’ bi tebi, slugo moja,
Prelijepo Misir misto
Misirkinja nagradilo!"
Kad to čuje Vukosave, 25
To se j’ njemu na žal dalo,
Alin-begu j' govorio:
„Alin-beže gospodine,
Da ti hodiš kud ja hodim
I da robiš kud ja robim, 30
Ja bin tebi, gospodine,
Od uboge kese moje
Prez lijepa Carigrada
Buzdohana naperio;
I ja bin ti, gospodine, 35
Od uboge kese moje
Prez lijepe Bosne zemlje
Bojnih kopja nagradio;
I ja bin ti, gospodine,
Od uboge kese moje 40
Prez lijepa Misir mista
Misirkinju nagradio!"
Kad to čuje Alin-beže,
To se j’ njemu na žal dalo,
On udari Vukosava 45
Desnom nogom i papučom,
Livom rukom naopako.
A govori Vukosave:
„Ne udaraj, gospodine,
Desnom nogom i papučom, 50
Livom rukom naopako,
Kakono se žene biju,
Već udaraj, gospodine,
Pozlaćenim buzdohanom
I brijetkom ćordom svojom, 55
Kakono se ljudi biju!"
Pak je sablju izvadio,
Glavu mu je ocikao.
