Šator penje ban Sekula
Na Papuči na planini,
Na vučjemu vijališću,
Na hajduškom sastališću,
Na vilinom igrališću, 5
Sokolovom padališću.
Vila ga je dozivljala:
„Ne penj' šator, ban Sekula,
Na Papuči na planini,
Na vučjemu vijališću, 10
Na hajduškom sastališću,
Na vilinom igrališću,
Sokolovom padališću,
Jer da znadeš, ban Sekula,
Konje ću ti sakatiti, 15
A junake pomoriti!"
Kad to čuje ban Sekula,
On postavi malu stražu,
Pusti konje v ravno polje,
A hrtove uz lugove, 20
A junake pod oblake.
Kad je bilo o polnoći,
Sta od konjih rzgetanja,
A od junacih pomaganja.
Suskoči se ban Sekula, 25
Bilu vilu j' ufatio.
Moli mu se bila vila:
„Pusti mene, ban Sekula,
Troje ću ti bilje dati:
Jedno ću ti bilje dati 30
Da si srićan u družini;
Drugo ću ti bilje dati
Da ti žena sine raja;
Treto ću ti bilje dati
Da ti j' konjić brži vile!" 35
A govori ban Sekula:
„A'd otole, bila vilo!
Dok je meni ujac Janko,
Ja sam srićan u družini;
I dokle mi j' ujac Janko, 40
Moja žena sine raja;
I dokle mi j' ujac Janko,
Moj je konjić brži vile!"