Pivo pije gondže Mehemede
u mehani nasred Sarajeva,
a služi ga mlada krčmarica
zlatnom čašom i desnicom rukom.
Kako koju čašu naljevaše, 5
Mehemedu mladom govoraše:
— Lijep ti si, gondže Mehemede!
Da imadem ćercu jedinicu,
Mehemede, tebi bih je dala,
tebi dala, pa te zetom zvala. 10
Il’ da imam rođenu sestricu,
Mehemede, tebi bih je dala,
tebi dala, pa te svakom zvala.
Da se može, sebe bih ti dala,
sebe dala, pa te dragim zvala. 15
Onda veli gondže Mehemede:
— Luda li si, krčmarice mlada!
Dvorio sam pašu gospodara,
dvorio ga sedam godin’ dana.
U mog paše tri ćeri bijahu, 20
najmlađa mu najljepša bijaše.
Često zlato pred dvor izlazaše,
svome babi ćurak iznosaše.
Paša bi je sebi đulom zvao,
a ja bih je sevdi-srcem zvao: 25
— Sevdi srce, hoćeš poći za me?
A ona mi odgovori mlada:
— Ago zade, ako babo dade,
pa ako me i ne dade babo,
ago zade, ja ću poći za te! 30
Al’ me paša spremi u timare
i udade sevdi đul djevojku.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 245.
