Pivo pije gondže Mehemede
na Varoši nasred Sarajeva,
a sa svojim dajom Hasanagom.
Gondže Mehi knjiga dolazila
i uz knjigu uvehla jabuka. 5
Njega pita dajo Hasanaga:
— Moj sestriću, gondže Mehemede,
otklen tebi knjiga šarovita
i sa njome uvehla jabuka?
Da ti nije Zlata isprošena? 10
Gondže Meho daji odgovara:
— Prođi me se, dajo Hasanaga!
Dvorih pašu tri godine dana,
u njeg bjehu tri kćeri djevojke,
najmlađa mu najljepša bijaše. 15
Najmlađa mu pred dvor ishođaše,
paši babu sablju iznosaše,
mi se, dajo, plaho sevdisali.
Pa je sada za nedraga dali,
u Repovce begu Muhamedu. 20
Često meni sitnu knjigu sprema
i uz knjigu uvehlu jabuku:
— Mehemede, tri žalosti moje!
Jedna žalost, crne oči tvoje,
druga žalost, što se rastadosmo, 25
treća žalost, gdje mi suđen nisi!
Gdje se mlada udah za nedraga
da mi nedrag bijelo lice ljubi.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 475.
