Pećine
Veče je. Gradom trepti sjaj lampada.
Gomile stižu. Šum, vreva i tjeska.
Muzika zvoni. Nakita hiljada
Sa ženskog grla sija se i bljeska,
Kao da duga iz večeri plave
Prosipa boje i svijetla nebeska.
U kočijama s lakajem se jave
Velika lica u ozbiljnoj pozi -
Mudre i za puk proslavljene glave...
I povor kliče, i dobri matrozi
Narodnog broda motre milione
I glavom klimnu... Majci Dolorozi
Sa katedrale glasi zvona zvone,
Molitva teče i spokojstvo brodi.
Sva prestolnica topi se i tone
U punoj sreći, sjaju i slobodi...
I nigdje suza da se veđe skupe -
Po asfaltima samo radost hodi...
No dok sve više, sred vreve i lupe
I bljeska, veče silazi svrh grada,
I mjesec gleda u šalone skupe,
Ja samac lutam kao sjenka sada
Po jednom kraju prestolnice sjajne,
I ćutim kako sve po meni pada
Led... Je li ovo stan ljudi? Ne. Tajne
Pećine to su što suzama pište,
Gdje memla bije i gdje noći trajne
S olovom svojim borave i tište...
Gle, neko ruku, kô kostur iz groba,
Pruža mi; moli, koru hljeba ište:
"Obrvala me muka i tegoba,
Ne mogu dalje! Rad mi snagu uze
I obori me do skota i roba".
Reče i dvije potekoše suze.
Sad opet neko po kamenju lednu
Preda me tromo vlači se i puze.
U pogledu mu, usahlu i žednu,
Prijekor, uzdah i molitva duga:
"Bogalj sam. Imam samo nogu jednu,
Na bojnom polju ostala je druga.
Pomozi! Baci koji novčić hudi
Onome što je postô crv i ruga"...
Gle opet tamo! Razdrljenih grudi
Uz vatru sjedi suha žena neka
I pogledima po žeravi bludi.
Na prsima joj čedo. No mlijeka
U presahnulim dojkama, što vise
Kô suze, nema ni kap od lijeka...
I mali cvili pokraj prazne sise,
A majka samo, u groznici jada,
Za srce katkad rukom uhvati se
I jekne... Gradom trepti sjaj lampada,
Gomile stižu, šum, vreva i tjeska.
Muzika zvoni. Nakita hiljada
Sa ženskih grla sija se i bljeska...