Pet v’jekova
| Pet v’jekova Pisac: Bogdan Krajišnik |
Pet v’jekova sunce na njega se mrači,
Pet v’jekova oganj što mu žeže grudi, —
Pet v’jekova vali trzaju ga b’jesno,
Da uguše iskru što mu život budi
— — — — — — — — — — — —
... Pet v’jekova — eto izgubilo snagu,
Sahrani ih miš’ca ognjevitog lava,
Pa nad njinom rakom s nova mu se budi,
Ono davno doba... i život, i slava...
... O, Srbine orle! Što ti vječno hrani
Nadvitepkom snagom izmučene grudi?
Da l’ to višnja sila sa neba te grli
Il’ te ponoć n’jema sa Kosova budi?...
— Zdravo da si, brale! Na srdašcu tvome
Odraslo je cv’jeće junaštva i slave,
Pa ti budi ponos... pa ti diže snagu
Da podigneš Srpstvo u visine plave!
Izvor[uredi]
1899. Bosanska vila, 14, str. 10.
|