Pesma podzemna

Izvor: Викизворник
Aleksa Šantić

Naše su ruke raspukle, prašljive, grube;
Naše su pesme malji;
Lagumi večni naših su pirova trube,
No ipak mi smo kralji.

S hordama beda u koštac svakog časa
Mi se hvatamo smelo,
I ova gola, prezrena, mrljava klasa
Svih je lepota vrelo...

Sa vrha naših kopalja orao blista,
Sa čije krune grije,
Kô ishod sunca, velika vera čista:
Jednakost ljudi svije'.

Kô srce zemlje - kô ove krute spile,
I srca naših grudi
U sebi hrane bescene rude, i sile
Svetlih i časnih ljudi.

Olujom duša sve ćemo srušiti hrame,
Gde bogu zlata se mole,
Gde gnjilih greha gnusne kuljaju tame
I kleče bestije hole...

Svrh naših glava, u svodovima noći,
Olovna magla se cepa,
I eno, tamo, buduće naše moći
Rađa se zvezda lepa.

I jednog dana mi ćemo na vrh brega
Pod carskom krunom se peti,
I svakom bratu sa našeg visokog stega
Pobedne sinuće Cveti...