Paša od Prizrena i Zmaj-Ognjeni Vuk

Izvor: Викизворник


Paša od Prizrena i Zmaj-Ognjeni Vuk

(Iz Dragačeva)

Kad se ženi Paša od Prizrena,
Knjigu piše Paši primorskome,
„Čuli mene Pašo od Primorja!
„Hoćeš dati za mene devojku?
„Milu seju Hajkunu devojku, 5
„I uza nju tri tovara blaga,
„Da ja dođem da vodim devojku.“
Kada Paša sitnu knjigu primi,
Onu gleda drugu sitnu piše
Na koleno Paši prizrenskome, 10
U knjizi mu Paša progovara:
„O jaldašu Pašo od Prizrena!
„Daću tebi lijepu devojku,
„Baš Hajkunu moju milu seju,
„I daću ti tri tovara blaga, 15
„I tri konja da odneseš blago.
„Već ti kupi kitu i svatove,
„I povedi Vlašče barjaktara
„Koji jaše konja doratasta,
„Koji nosi kolastu azdiju, 20
„Nek' ponese svilenog barjaka.“
Hode knjiga do Prizrena grada,
Kada Paša sitnu knjigu primi,
To je njemu vrlo milo bilo,
A po jedno vrlo mučno bilo, 25
Pitala ga ostarila majka:
„O moj sine Pašo od Prizrena!
„Odkle knjiga vatrom izgorela?
„Te je učiš sjetno neveselo.“
Veli njojzi Paša od Prizrena: 30
„Čuli mene moja stara majko!
„Evo meni sitna knjiga dođe,
„Od Šrimorja mesta pitomoga,
„Od onoga Paše primorskoga
„Da ja kupim kitu i svatove, 35
„Pa da idem njemu za devojku.
„I još me je Paša pozdravio
„Da povedem Vlašče barjaktara,
„Koji jaše konja doratasta,
„Koji nosi kolastu azdiju, 40
„Da ponese svilenog barjaka.“
Govori mu ostarila majka:
„Čuli mene moj rođeni sine!
„Ti ćeš mučno naći barjaktara,
„Osim onog Zmaj-Ognjenog Vuka, 45
„Iz pitomog sela Kupinova.
„Al' je guja Zmaj-Ognjeni Vuče,
„Jeste junak da ga boljeg nema,
„Na lepotu da ga lepšeg nema.
„Pa će tebe Vuče prevariti 50
„I odvesti lijepu devojku.“
Kad to začu Paša od Prizrena,
On nesluša ostarilu majku,
Već on uze divit i hartiju,
Pa on sede sitnu knjigu pisat”, 55
Na koleno Zmaj-Ognjenom Vuku .
U knjizi ga Paša pozdravljaše:
„Pobratime Zmaj-Ognjeni Vuče!
„Jesam čuo kazuju mi ljudi:
„Da ti jašeš konja doratasta; 60
„I da nosiš kolastu azdiju,
„No se spremi pobratime dragi,
„Pa ti pođi meni u svatove,
I ponesi svilenog barjaka.“
Kada Vuče sitnu knjigu primi, 65
On doziva ostarilu majku:
„Čuli mene moja stara majko!
„Stekoh majko novog pobratima!
„Baš Turčina Pašu prizrenskoga,
„Paša me je pozdravio majko; 70
„Da ja uzmem svilenog barjaka
„Pa da idem njemu u svatove.“
Veli njemu ostarila majka:
„Prođ' se siie vraga i belaja!
„Ti ne drži vere u Turčinu, 75
„U Turčina vera na kolenu,
„Pa će tebe Turčin prevariti,
„Te ćeš ludo izgubiti glavu.“
Kad to začu Zmaj-Ognjeni Vuče,
On nesluša ostarilu majku, 80
Već opremi debelog dorina,
Pa otide na bijelu kulu
Te se svuče pa se preobuče,
Pa on uze svilenog barjaka,
Svom se doru na ramena baci, 85
Pa on hode bijelom Prizrenu.
Kad je bio ka Prizrenu gradu,
On ne ide na bijelu kulu,
Već on hode na rosnu livadu,
Pa on sede rujno piti vino. 90
Kad ujutru jutro osvanulo,
Spremiše se kita i svatovi,
Napred ide Zmaj-Ognjeni Vuče,
I on nosi svilenog Barjaka,
Na barjaku od zlata jabuka, 95
A za njime hiljadu svatova.
Kad su bili poljem primorskijem,
Vuk se titra pernim buzdovanom,
Ka devojka zlaćenom jabukom,
Britku sablju baca u oblake, 100
Dočekuje u bijele u ruke.
Gledala ga Hajkuna devojka,
Sa čardaka sa visoke kule,
Pa kazuje svojoj staroj majci:
„Da viš majko čuda ne viđena! 105
„Ja kakvoje jedno Vlašče mlado,
„Lepši jeste od svake devojke,
„Da mi hoće Bog i sreća dati,
„Da mi bude dever do Prizrena,
„Volela bih neg' carevo blago!“ 110
Kad dođoše svati u Primorje,
Svi hodoše na bijelu kulu,
Al' nehtede Zmaj-Ognjeni Vuče,
Već on hode na rosnu livadu.
Kad ujutru jutro osvanulo, 115
Poranio Paša od Primorja,
Pa on nosi gospodske darove,
Te dariva kitu i svatove:
Vuku dade sablju dimiskiju,
Koja no je u Mletci kovana, 120
Tri kovača, sedam pomagača,
Na kojoj su tri balčaka zlatna,
I na njima tri kamena draga,
Valja sablja tri careva grada.
Kad viđoše kićeni svatovi, 125
To je njima vrlo mučno bilo,
Pa govore Paši Prizrenskome,
„Čuj nas Pašo dragi gospodaru!
„Ti pogubi Vlašče barjaktara.“
To začula Hajkuna devojka, 130
Pa govori Paši od Prizrena:
„Čuj me Pašo dragi gospodaru!
„Ti ne gubi Vlašče barjaktara,
„To j' od Boga golema grehota,
„A od ljudi velika sramota.“ 135
Odatle su svati polazili,
Kad su bili na prvom konaku,
Opet Vuče hode na livadu,
Pa razape bijelog šatora.
Dok eto ti Hajkune devojke, 140
Kada dođe pod šatore Vuku,
Ona njemu progovara mlada:
„Bolan Vuče vesela ti majka!
„Tebe hoće da pogube Turci,
„Nego beži da bežimo Vuče.“ 145
Kad to začu Zmaj-Ognjeni Vuče,
Skoči junak od zemlje na noge,
Pa otile u turske svatove,
Te ukrade pašina zelenka,
Pa se njemu na ramena baci, 150
A Hajhunu metu na dorata,
Pa hodoše selu Kupinovu.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pesme (junačke), skupio ih i na svet izdao Milan Đ. Stanić, Čast I, u Beogradu, Štamparija Nikole Stefanovića, 1870, str. 102-107, № 16