Pasa Novak mimo Carigrada
I s ranjenim bratcem Radivojem,
Od grada ih nitko ne viđaše,
Već divojka iz hladenca vode.
Novak svomu bratcu govorio: 5
„Radivoja, moj mijeli brajne,
Od grada nas nitko ne viđaše,
Već divojka iz hladenca vode —
Oćemo l’ ju pogubiti, brajne?”
Radivoja bratcu govorio: 10
„Aj, Novače, moj mijeli brajne,
Grihota ju j' pogubiti mladu,
Već ti hodi, moj mijeli brajne,
Hodi, brajne, da ju posestrimo!”
Oni su ju posestrili mladu, 15
Novak joj da prsten desne ruke,
A Radivoj zlatjenu jabuku.
I još su joj oni govorili:
„Aj, divojko, naša posestrimo,
Nemoj kazat nikomu od grada 20
Da j’ šal Novak mimo Carigrada
I s ranjenim bratcem Radivojem!”
Al divojka za bratstvo ne znade,
Kad je prišla od grada na vrata,
Kriknula [je] iza svega glasa: 25
„Na noge se, Turci janjičari,
I na noge, devet bratje moje,
Pasa Novak mimo Carigrada
I s ranjenim bratcem Radivojem!”
Skočiše se Turci janjičari, 30
Divojačke do devet bratjice,
Se od priše i na gole konje;
Novak polje, a Turci pred polje,
Novak goru, a Turci pred goru.
Radivoja bratcu govorio: 35
„Aj, Novače, moj mijeli brajne,
Nasloni me na 'vu vitlu jelvu,
Daj mi v ruki britku sablju tvoju,
Ti se hranjaj kadi tebi Bog da!
Kad nestane, moj mijeli brajne, 40
Kad nestane boja i jauka,
Onda pridi, moj mijeli brajne,
I moje ćeš pokopat košćice!”
Lipo Novak bratca poslušao,
Nasloni ga na 'nu vitlu jelvu, 45
Da mu v ruki britku sablju svoju,
On se hranja v gori u doline.
Kad nestade boja i jauka,
Ide Novak tužan i žalostan
Da bratove pokopa koščice. 50
Ali se je lipo radovao
Kada najde bratca Radivoja
Stojeć živa pokraj vitle jelve.
Radivoju Bog i srića dala,
Svih je devet redom pogubio — 55
Koji k njemu brže dolitaše,
Po poli ga sabljom presikaše.
Novak uze bratca Radivoja,
Ter odoše bilu dvoru svomu.
