Iz gorice vila, oženila sina
I dovela vila bijelu latinku
Al govori vila bijeloj latinki:
„Snao moja mila, bijela latinko,
Loži meni vatru, da mi dima nejma, 5
Meti meni kuću, da mi praha nejma
Nosi meni vodu da mi trunja nejma!“ —
Al govori njojzi bijela latinka:
„Svekrvice moja, iz gorice vilo,
Ajd’ ti, meni, kupi: drvo šimširovo, 10
Ložiću ti vatru, da ti dima nejma;
Ajd’ ti, meni, kupi pero paunovo,
Mešću tebi kuću, da ti praha nejma;
Ajd’ ti, meni, kupi od zlata maštrafu[1]
Nosiću ti vodu, da ti trunja nejma. — 15
