Pakao/2

Izvor: Викизворник

Druga pojava
◄   Prva pojava Druga pojava Treća pojava   ►

Druga pojava
 
 
LAZAR i JELENA (ulaze u živom razgovoru) i PREĐAŠNjI
 
JELENA
I ti zbog toga tužiš, licem ti očaj vlada,
Kao da zemll srpska od turska gneva strada?
Tvoja je mati htela gospodar Srpstva biti
I da joj glavu holu despotska kruna kiti.
I sada kada ðurañ u grobu već počiva,
Ne gleda dela turska, krv svoju ne proliva.
I sada, velim, ona željna je zlata krune,
Ne gleda što će Turčin na zemlju da nam grune.
Da ne bi dala krunu, slušaše reči vrača
Što joj dadoše k tome i jednog pomagača.
U licu žene jedne, koja je mrtva sada,
Pred lukavošću čijom Dalila u prah pada.
I ona sada umre. Za tebe to je sreća.
Poneće s puno prava porfiru tvoja pleća,
Jer nema više one koja ti želje kuša,
Jerina neće više savet da joj sluša.
LAZAR
Ne, kušala me nije, u meni gleda sina;
No prezirah je ipak, jer ne imade čina.
No ipak obuze me nekakva strava grozna,
Bojim se sedog Pavla, jer ako junak dozna
Da je ne cenih jako, osumnjičiće mene
Da joj ja otrov dadoh, te da joj život svene.
Eto zbog čega tužim.
JELENA
Strah ti zar dušu mori?
LAZAR
Plane li žiška samo, požar se odmah stvori.
Snop čvrsto stegnut tinja, rasturen brzo gori,
Pa još kad uz to neia ni vode da ga gasi...
STEFAN
Ali do tebe, mislim, ne stižu roblja glasi,
Ne čuješ zveket kvrga s kojim se jauk spaja;
Ti nemaš za to duše, ti nemaš osećaja!
Nad tobom žena vlada, jer rob si njenih želja,
Ti zbog nje prezre mater i mnogo prijatelja.
JELENA
(s puno gneva)
Lazare, i ti slušaš preda mnom šta se zbori,
Puštaš da meni obraz od stida zbog njih gori.
LAZAR
Ko takve reči zbori, zavadu samo sprema,
Dobiće za to platu: handžarem posred šlema.
GRGUR
Braća se tako štuju, to nam je dobra plata,
Jer zbog ljubavi naše, pokazuješ nam vrata.
STEFAN
Ali znaj: Dvor je ovaj našega oca delo.
»Na presto imam prava«, reći ću svagda smelo.
LAZAR
(ironično)
»Na presto imam prava!« Junačke divne reči.
Ali bolesti takve tamnica ledna leči.
Iz milosti si ovde, pa zar ti nije dosta
Što pored zala tvojih u domu mome osta.
Na presto ako doñoh, sudba je zar to htela.
A vi? Hoćete presto? Pa gde su vaša dela?
GRGUR
Dela su naša veća i od najvećih hrida.
Mi zarad sreće srpske nemamo očnjeg vida.
LAZAR
(podrugljivo)
No to je delo vašeg zajedničkoga rada,
A zemljom može, znajte, samo da jedan vlada.
Pa najzad svud je tako, jer brat za brata gine,
Pomoću vašom samo ja dopreh do visine.
JELENA
No i bez vašeg dara despotom bi se zvao,
Jer nikad ne bi Lazar na vašu žrtvu spao,
Zauzeo bi presto ma se sa vama klao.
Lovorove bi vence po bojnom polju brao,
Prokletstvo sa imena Brankovića sprao,
Da vas, u koje uñe duh klet i zao,
Rodbinom nije zvao i stana još vam dao,
Jer pravite mu smetnje, jer vi ga uhodite;
Ta vi ste i guje pod obrazom skrite.
STEFAN
Ako sin majku voli, uhodom dakle posta?
Zar malo majka trpi, ta zar ti nije dosta?
Ti majku našu staru ne štediš baš ni malo,
Do njenog jadnog zdravlja malo je tebi stalo.
Udarac udar stiže, a majku tuga ubi.
To znaš li, tada reče: »Lazare, dobro tubi,
Poslednja si mi nada, u tebi Srpstvo gledam,
Zbog naslednika, tebe, na presto ovaj sedam.« 
LAZAR
Kada to reče, zbori? Prvi put sada čujem.
Zar ja planove divne o sreći Srpstva kujem,
A ona zemljom vlada? Nada te sramno vara.
STEFAN
Prestolom onaj vlada što se o Srpstvu stara,
Iz Grčke ona poñe, ostavi zemlju rodnu,
U srpsku zemlju doñe neslogom vrlo plodnu.
Pretrpe bede mnoge, poraze vojske naše,
I vide kako ðurañ pogubi mnoge paše;
U svom je dvoru bila u sjaju i u slavi.
I begala je tamo, gde Tisa ravni plavi;
Zar ne zasluži onda da ona vladar bude?
Ta ništa drugo nema do ove mrazne grude.
JELENA
Da razmišljanja divna!
LAZAR
No ja sam vladar znajte,
Nade o srpskoj kruni vi zaboravu dajte!
STEFAN
No dokle nas je ovde, majka će vladar biti,
U našoj će se ruci zastava srpska viti.
LAZAR
Ha, da odbrane divne, da junačkoga diva!
Možda junaštvo tvoje pod slepilom se skriva.
GRGUR
Srce se za to pita.
STEFAN
U srcu leži snaga.
Srce je život, čovek; istina to je naga.
LAZAR
Dosta sa time veće.
STEFAN
Nikada dosta nije;
Tim veliš da se plašnja u srcu tvome krije.
LAZAR
Ti mene huliš, panjkaš! Ko gospodara vreña,
Prognan će odmah biti, čak preko naših meña.
STEFAN
Lazare, to nam spremaš?
GRGUR
Lazare, proklet da si!
Ne vidiš da se Srpstvu poslednji bliže časi,
No omraza ti gadna razdire dušu mrsku,
Jer kidaš vezu bratsku, kb vetar slabu trsku.
LAZAR
S nebraćom veza nemam. Idite, ja se gnušam
Da zloslutničke reči iz vaših usta slušam.
STEFAN
Odvratna su ti braća, nemila ti je mati...
GRGUR
Zar misliš ratna sreća da će ti nekad sjati?
Kad ne poštuješ mater ni ljubav svoje braće,
Znaj, nebo samo sumor na glavu tvoju slaće.
LAZAR
O ćuti! Idi! Bože! Odlazi, divlja zveri,
Mač moj će sud ti biti, tako mi svetih dveri.
STEFAN
Ta pre će krv bratinska u domu ovom leći
No što će sin despotov tuñega doma steći.
Sinovi ðurña hrabrog smelo će dići glave,
Neokaljanom čašću da zlo u klici dave.
JELENA
Svako ko nema vida oholo glavu diže,
Jer u zenice slepe da li mu podsmeh stiže?
STEFAN i GRGUR (stoji i Lazar)
(jekny bono, pa s puno gneva trgnuvši mačeve)
Ti s time teraš šalu?
JELENA
Na despoticu tako?
LAZAR
Mačeve odmah dole.
JELENA
Ta s vama bar je lako!
Upomoć, straže, vojsko (stražedoñu)
STEFAN i GRGUR
(mašući oko sebe mačevima, besvesno)
Natrag, divljaci hudi!
(Stražari pođu k njima. Lazar pri ovom prizoru sklopi oči i pokrije lice rukama, okreće glavu. Stefana i Grgura vojnici vode levo.)
JELENA
(za njima)
Ta kako ono reče? »Natrag, divljaci hudi« 
Onima što se bune, oštrica mača sudi.
Sopstveni mači vaši rasporiće vam grudi.
(Lazar podiže glavu, no opazivši samu Jelenu, zastane, pogleda pitajući i odjuri desno.)
(Pauza)